Pazin, 4. 3. 2002. (IKA) – Komemoracija za tragično preminulog ravnatelja Pazinskog kolegija – Klasične gimnazije mons. Antuna Heka održana je u ponedjeljak 4. ožujka u Pazinu. Misu zadušnicu zajedno s brojnim svećenicima i sudjelovanjem mnoštva prijatelja i rodbine pokojnika, predvodio je porečko-pulski biskup Ivan Milovan u pazinskoj župnoj crkvi Sv. Nikole. Nakon mise, u dvorani Spomen-doma okupljenima su o mons. Heku kazivali ljudi koji su ga i najbolje poznavali i kao čovjeka i kao suradnika u svim segmentima njegova istaknuta rada: svećeništvu, nakladništvu, školstvu, osobnom životu, obnovivši “sjećanje koje ima snagu u svijest živućih uvijek nanovo vraćati misli, djela, usmjerenja i inspiracije koje nam je pokojnik za svog života darivao” kao “kapital koji post mortem uspijeva stvoriti kreativnu povezanost živih i umrlih”, kako je u najavi istaknuo moderator skupa dr. Josip Grbac. Kancelar Porečko-pulske biskupije mons. Marijan Bartolić, koju je službu svojevremeno i sam pokojnik obnašao, iznio je curriculum vitae mons. Heka s osvrtom na veliki gubitak za biskupiju s obzirom na zahtjevne uloge koje je obnašao, posebice kao ravnatelj Pazinskog kolegija te baveći se imovinsko-pravnim odnosima povrata crkvene imovine, čijom je zaslugom glavnina riješena. Akademik Josip Bratulić, predsjednik Matice hrvatske, prijatelj mons. Heka i njegov dugogodišnji suradnik, govorio je o mons. Heku s gledišta njegove intelektualne osobitosti kao čovjeka misli i ideja, zauzetog za opće dobro, koji razabire znakove vremena s usmjerenjem prema budućnosti, u koju za razliku od mislilaca bez Boga koji vrlo često podliježu skepsi razočarani povijesnim kretanjima, gleda s povjerenjem u Gospodara vremena, hrabro se upuštajući u vrlo često velike rizike. Bratulić je također istaknuo njegovu povijesnu ulogu orača plodne duhovne brazde koju su u 20. stoljeću na tragu velikih ljudi Dobrile, Mandića, Spinčića, zaorali Milanović, Turčinović i naravno Hek kao njihov nasljednik, i sam dostojan nasljedovanja.
Nakladništvo Crkve u Istri, svjestan snage pisane riječi, ne samo za prenošenje vjere, nego i za sveukupno kulturno, prosvjetno i humano obogaćivanje čovjeka današnjih dana, Hek je začeo i unaprijedio išavši u korak s vremenom i tehnologijom. Njegov dugogodišnji suradnik vlč. Ante Močibob ustvrdio je kako se Hekovo ime nalazi na početnim stranicama brojnih knjiga kao urednika, izdavača ili suizdavača, te premda je za života ostavio malo osobnih pisanih tragova, ostavio je žive knjige urezane u one koje su ga poznavali.
Hekov gubitak ipak će se možda najviše očitovati na onome što je on doživljavao kao veliku povijesnu šansu, stvaranju novih naraštaja mladih ljudi, neopterećenih prošlošću već obogaćenih ljudskim i vjerskim vrijednostima koje će unositi u svijet znanosti, gospodarstva, politike, kultura i Crkve. Don Niko Tunjić kazivao je o mons. Heku s toga, vidovitog i zahtjevnog stajališta u čijem je temelju kršćanska škola s tri komponente: odgojna zajednica, odgojna ponuda te religiozna dimenzija. Hekova je vizija išla vrlo daleko i široko podrazumijevajući ostvarenje mladog čovjeka putem škole kojoj evanđelje nije samo vjeronauk, već poziv na praktični život u školi koja tako stvara ozračje bratske ljubavi i slobode kako bi pojedinac prije svega stekao iskustvo vlastitog dostojanstva te postao svjesni Božji suradnik, jer osjeća Njegovu prisutnost i oblikuje se preko djelatnog svjedočenja.
Dugogodišnji Hekov brat u svećeništvu mons. Ivan Bartolić svjedočio je o Heku poznavajući ga kao pastoralnog djelatnika i čovjeka, rekavši o njemu ono što je bilo vrlo očito onima koji su ga poznavali, o njemu kao osobi dojmljive nenametljive skromnosti, urođene spremnosti za pomoć, simpatične raspoloženosti za prijateljsku šalu, blagonaklone širokogrudnosti u ocjenjivanju postupaka drugih ljudi, velikodušnosti u opraštanju i zaboravljanju rijetkih ponekad zlobnih protivljenja, fine ljudske susretljivosti s različitim ljudima s kojima je trebalo raspravljati. Pod plaštem skromnosti bio je čovjek velikih ideja i izrazitih ljudskih kvaliteta, zbog čega će u sjećanjima mnogih ostati izvanredan čovjek za kojeg možemo reći Bogu hvala što je živio među nama i pokazao nam put i usmjerenje kojim trebamo i mi ići.