Pazin, (IKA) – U Pazinskom kolegiju održan je 16. ožujka korizmeni susret članova Caritasa Porečke i Pulske biskupije. Nakon uvodnog pozdrava ravnatelja dijecezanskog Caritasa vlč. Željka Zeca, izlaganje na temu djelotvorne ljubavi u karitativnom djelovanju održao je vlč. Anton Zec, umirovljeni svećenik Krčke biskupije. Predavač je raščlanio koncept ljubavi na različite aspekte kojima se ljubav očituje: eros, caritas, filia, agape i eucharistia, istaknuvši da su najuzvišeniji oblici ljubavi upravo “agape” – davanje kao neopoziva odluka ljubavi da založimo život za drugoga u bračnom ili drugom darivanju, te “eucharistia” kao zahvalna proslava uskrsne žrtve i ljubavi Isusa Krista za Crkvu. U duhu korizmenog vremena vlč. Zec podsjetio je okupljene djelatnike župnih Caritasa da je osim pomoći u materijalnom jednako važno biti spreman podariti svoje vrijeme drugome, imati vremena popričati s usamljenima i starima, jer jedan je od najvećih grijeha današnjice upravo “Nemam vremena”. Predavač je pozvao okupljene da budu produžena Kristova ruka koja će pomilovati stare i bolesne, na koje možda više nitko ne obraća pozornost, jer čovjek je stvoren za komunikaciju, Bog ga je stvorio da živi na dobrobit drugoga. “Budite velemajstori i prvaci ljubavi!” pozvao je predavač okupljene članove Caritasa. Uslijedila je kraća priprava na sakrament pomirenja te mogućnost pristupanja sakramentu za što je bilo na raspolaganju više svećenika. Korizmena duhovna obnova završena je koncelebriranim misnim slavljem koje je predvodio porečki i pulski biskup Dražen Kutleša uz koncelebraciju kancelara biskupije preč. Sergija Jelenića i vlč. Antona Zeca. Iz Evanđelja druge korizmene nedjelje mons. Kutleša istaknuo je važnost povlačenja u osamu prije velikih životnih zbivanja upravo po uzoru na Isusa, jer tek u osami se čovjek može susresti sa samim sobom i osluhnuti nutarnji glas te razlučiti što je Božja volja. Biskup je nadalje istaknuo kako je znak i dio čovjekova sazrijevanja uz ostalo i borba protiv vlastitog egoizma te pozvao okupljene članove Caritasa da ustraju u velikom djelu milosrđa koje čine, pa i onda kada se pojave moguća razočaranja. Pravi čovjek i pravi vjernik je onaj koji zna više darivati drugome nego sebi, unatoč tome što je to veoma teško, isplati se potruditi se, jer čovjek se postaje iz dana u dan.
Komentirajući Petrov posve praktičan stav u okolnostima ma brdu Tabor, biskup je naglasio nužnost i potrebu zajedničkog, međusobno nadopunjujućeg postojanja praktičnog karitativnog djelovanja i kontemplacije. Uz zahvalu na dosadašnjem radu, biskup je pozvao okupljene da se ne obeshrabre ni kad izostane zahvala za učinjeno dobro. Susret je završen prigodnim druženjem.