Pazin, (IKA) – Korizmena duhovna obnova za svećenike, redovnike, redovnice Porečke i pulske biskupije održana je 19. veljače u Pazinskom kolegiju. Nakon molitve Trećeg časa, razmatranje je održao o. Gaudencije Vito Spetić, pavlin iz Svetog Petra u Šumi o temi „Shvaćanje posta u vidu priprave za Uskrs”. Voditelj se najprije osvrnuo na biblijsko shvaćanje posta, kako u Starom tako i Novom zavjetu. Potom je govorio o postu u nauku papa Pavla VI., Ivana Pavla II., te Benedikta XVI. Kako postiti vječno je pitanje, ne samo nas katolika danas, nego i svih religija. Ostaje pitanje čemu dati prednost: postu od hrane – suzdržavati se od nečega ili paziti na svoje riječi, djela, ponašanje… Post je ispravan ako je usklađen, ako postimo s ispravnom nakanom, naglasio je o. Gaudencije.

Nakon razmatranja bila je prigoda za pojedinačnu ispovijed te je potom u kapeli Pazinskog kolegija biskup Dražen Kutleša u zajedništvu s 30 svećenika služio misu, kako je već nekoliko godina običaj u Porečkoj i Pulskoj biskupiji, za sve žrtve II. svjetskog rata i poraća. Biskup je u propovijedi naglasio da je misija svećenika trostruka. U prvom redu činiti dobra djela. Na to smo pozvani napose kroz ovu korizmu. Drugo trebamo se moliti – to je naš odnos prema Bogu. Trebamo crpiti našu snagu iz molitve ako želimo djelovati i raditi s ljudima. Iz te molitve proizlazi naš odnos prema drugim ljudima. Treće, naš post; to je kontrola nas samih nad nama. Ako uskladimo ove tri stvari naša korizma i naš život će biti usklađen sa svime onim što trebamo biti, rekao je biskup.
Mi se danas želimo sjećati onih osoba, počevši od bl. Miroslava Bulešića i drugih koji su u Porečkoj i Pulskoj biskupiji, u našem narodu i drugim narodima podnijeli žrtvu zato što je netko smatrao da ima vlast i da može činiti što želi. Mi ne želimo nikoga osuđivati. Biskup je istaknuo da kada govorimo o žrtvama potrebno je govoriti o ranama. Kad pogledamo povijest Grčke i Rima na cijeni su bili oni ratnici koji su imali puno ožiljaka na svom tijelu. Oni su žrtvovali svoje živote, branili svoje bližnje i zato su zadobili mnoge rane. Za nas kršćane, ljudske rane imaju puno veću simboliku. Ako mi pogledamo uskrslog Krista, prvo što zapažamo su rane. Isus je svojim ranama, spasio, otkupio sve nas od grijeha. Rane u kršćanstvu imaju simboliku koja uključuje ljubav prema drugima; uključuje žrtvu prema drugima, uključuje znoj. Ako želim dobro nekome, trebam uložiti veliki znoj, uložiti patnju pa i muku da bi nekom bilo dobro, rekao je biskup Kutleša.
I mi nastojimo ovu korizmu u tom smislu živjeti. Sjećajući se svećenika, redovnika i redovnica i nebrojenog mnoštva vjernika koji su svoj život dali za ideale, biskup se zapitao: Bismo li mi danas bili spremani dati svoje živote za ono što su oni svjedočili? Ili smo spremni na kompromise da bude „lažni” mir? Zar u istini postoji kompromis? Neka Bog bude najveća nagrada svim žrtvama, a oni mogu Bogu prikazati svoje rane koje su zadobili na zemlji, zaključio je biskup Kutleša.