Pazin, 3. 12. 2000. (IKA) – Deseta obljetnica smrti dr. Ante Kresine i dr. Josipa Turčinovića te dvadeseta obljetnica smrti mons. dr. Bože Milanovića obilježene su u Pazinu u subotu 2. prosinca. Spomen je započeo misnim slavljem koje je u pazinskoj župnoj crkvi Sv. Nikole predvodio porečko-pulski biskup Ivan Milovan u zajedništvu s dvadesetak svećenika. U svojoj propovijedi biskup je istaknuo da su sva trojica pokojnika ostavila dubok trag u životu Crkve u Istri i Hrvatskoj. “Okupili smo se ovdje da zahvalimo za njih i za ono što nam je po njima darovano. Hvala Onome koji je jedini Dobar, koji je po ovoj našoj subraći bio vrlo prisutan i djelatan u svom narodu. I molimo da On i nadalje prati svoju Crkvu i naš narod ovdje u Istri, u našoj domovini Hrvatskoj i u svijetu, darivajući svome narodu nove talente, nove dobre radnike, duhovne i zauzete svećenike, poštene i sposobne gospodarstvenike, moralne političare, ‘sluge dobre i vjerne’ radi ispunjenja velikog zadatka, što nam ga povjerava na ovoj prekretnici stoljeća i milenija”, rekao je biskup Milovan.
Zatim je održana komemorativna svečanost u prostorijama Pazinskog kolegija – klasične gimnazija. O dr. Kresini govorio je njegov dugogodišnji suradnik i prijatelj dr. Emanuel Hoško. Istaknuo je kako se za dr. Kresinu s pravom može reći da je po izobrazbi bio teolog i bibličar, ali je imao nešto što teolog ne mora imati, a prečesto i nema, a to je osobna karizma. Dr. Hoško također je rekao kako je pokojni dr. Kresina bio čovjek koji je ostavljao trag “na nebu Crkve u Hrvatskoj” te da taj trag neće brzo nestati. Opisujući njegov znanstveni rad, njegovu ulogu u okupljanju katoličkih intelektualaca u Rijeci, dr. Hoško je istaknuo da je “bio čovjek pera i riječi, ali i prisutnosti i podrške”.
O liku i djelu dr. Turčinovića govorio je ravnatelj Pazinskog kolegija mons. Antun Hek. Istaknuo je kako je obljetnica smrti nekoga čovjeka već prigoda da o njemu donesemo neki sud, premda nije cilj sudove donositi i procjenjivati nego na prethodnicima učiti. No, kada je riječ o čovjeku o kojemu su sudovi bili različiti, koji je bio na udaru, i krivih i negativnih sudova, onda je dobro stvoriti i nekakvu procjenu. Govoreći u tome kontekstu o Turčinoviću, koji je za života morao dokazivati dobronamjernost, mons. Hek je istaknuo kako se može reći da će sada ipak mnogi od onih koji su mu se suprotstavili morati dokazivati svoju dobronamjernost. Mons. Hek je podsjetio i na velike Turčinovićeve zasluge za Istru: obnavljanje Istarske Danice, pokretanje Ladonje, dragocjeni su bili i njegovi savjeti kod osnivanja Pazinskog kolegija i Radio Pazina. “Nikada za svoje zasluge nije dobio jedno veliko hvala, ni na nacionalnom planu a ni ovdje, jedno malo hvala izrekli smo mu nazvavši našu izdavačku kuću njegovim imenom. On je velik i kao čovjek, bio je jednostavan, skroman, strpljiv, nikoga nije neraspoloženo odbio. Nikada nije uzvraćao za nanesene udarce, mada je za to imao prilika. U njemu nikada nije bilo osvetničke mržnje. O svemu je govorio kao o realnosti koja je na žalost takva. Bio je velik i nepokolebljiv čovjek i u svojim političkim stavovima”, rekao je mons. Hek o dr. Turčinoviću.
U prethodnom stoljeću “istarskim trolistom” nazivalo se Vjekoslava Spinčića, Matka Mandića i Matka Laginju. Akademik dr. Josip Bratulić u Milanoviću, Turčinoviću i Kresini prepoznao je “istarski trolist dvadesetog stoljeća”. Za mons. Božu Milanovića akademik Bratulić je rekao da je mogao birati između bilo kojeg zvanja, imao je sjajne perspektive, no ipak se opredijelio za svećeništvo, znajući da svome narodu tako najbolje može pomoći. U najnezgodnijim prilikama u Istri, u doba kad su u Istri selima mijenjana imena, a Istranima prezimena, on ulazi s projektom tiskanja knjiga za hrvatski narod u Istri. Bio je nepokolebljivi borac za katoličku kršćansku istinu. Da nije bilo njegovih knjiga, Bog zna kakva bi Istra bila 1943., istaknuo je između ostalog akademik Bratulić.