PAZIN: PREDAVANJE O ŽUPNOJ KATEHEZI
Pazin
Fra Bernandin Škunca održao je u Pazinskom kolegiju u ponedjeljak 12. veljače predavanje “Župna kateheza u obnovi župne zajednice – istinska šansa za našu Crkvu”.
Pazin, 12. 2. 2001. (IKA) – Fra Bernandin Škunca, provincijal Hrvatske franjevačke provincije Sv. Jeronima iz Zadra, održao je u Pazinskom kolegiju u ponedjeljak 12. veljače predavanje na temu “Župna kateheza u obnovi župne zajednice – istinska šansa za našu Crkvu”. Na predavanju se okupilo šezdesetak svećenika, a fra Škunca je istaknuo da bi tim predavanjem želio pomoći da svećenici “knjigu-dokument” “Župna kateheza u obnovi župne zajednice – izazovi i šanse” često i rado čitaju.
Predavač se u svome izlaganju posebno osvrnuo na dva pitanja. Prvo pitanje ima široki okvir i nosi najveći izazov, a to je “novo vrijeme”. U spomenutom se dokumentu posebno ističe kako je potrebno “uživiti se u nova vremena” koja donose čitav niz velikih izazova sekularističkog, globalističkog i multimedijalnog društva. Predavač je pritom istaknuo kako sve više ulazimo u svijet koji želi živjeti bez Boga, dakle u svijet koji ne računa na Boga. Neki filozof liberalnih pogleda ovako je opisao današnjeg čovjeka: “Čovjek je izrastao u tehnicističkog giganta i pretvorio se u duhovnog patuljka”. To je duboki izazov koji nas mora probuditi i u nama oživiti sve vrijednosne silnice da bismo mogli odgovoriti na takve izazove.
To je zatim globalistički i multimedijalni svijet, koji nam sve više nameće ono što žele središta financijske i ekonomske moći. Tim multimedijalnim pokrivanjem stvara se lažna stvarnost i jedva tko sa strane može prodrijeti u protivnom pravcu ili hodati u onom pravcu u kojem je hodao. Zbog toga je danas nužno potrebno duboka analiza i duboka svijest kako bi se vrednote mogle provlačiti kroz takav globalistički i multimedijalni svijet. Umberto Eco multimedije opisuje “kao neku točionicu, s kojom su povezani svi, a to su mediji. Dovoljno je da uključite prstom i da vam se otvori ta točionica i čitava vam je nacija pijana”.
Drugo pitanje o kojem je govorio fra Škunca bila je župa. Dokument-knjiga obrađuje i “novo” poimanje župe. U našim mentalnim sklopovima još uvijek smo nekako u strukturi župa kao “pastir i njegovo stado”. U tome se dokumentu međutim želi upozoriti da je potrebno shvatiti da mi nužno moramo ući u novo poimanje. Iz prve premise proizlazi da ni selo više nije selo, preko multimedija selo je postalo dio grada. Niti naš današnji vjernik ne živi u katoličkoj sredini. Dokument smatra da moramo stvoriti fleksibilno poimanje župe u kome je potrebno da pastir bude koordinator mnogih manjih krugova. Župa će morati stvarati novo poimanja župe, i ona će tome morati posvećivati mnogo vremena. U našoj Crkvi treba prevladati nesporazume, jer je u pitanju samo zajedničko dobro. Nitko ne smije biti pasivan u djelu župne zajednice, nema Crkve bez liturgije i nema Crkve bez kateheze. Dokument je po prvi put u povijesti naše kateheze došao tamo gdje je živio u prvim stoljećima kršćanstva, naime do činjenice je da je liturgija nerazdvojno vezana uz katehezu. Crkva je danas svjesna da mora što više ići ovim dvjema tračnicama.
Knjiga se posebno osvrće i na metodologiju župne kateheze. Posebne zajednice postaju metodološko pravilo evangelizacije i kateheze. Župna kateheza u župnoj zajednici želi reći da je to istinsko pravilo, pravilo rada. U takvim krugovima je manje istaknuto hijerarhijsko uređenje, a više se potiče i poštuje osobnost sviju. Metodološki je cilj primjenjivati načelo aktivnog sudjelovanja u izmjeni misli u međusobnom uvažavanju, o umijeću slušanja. Metodologija koja se izlaže u ovom dokumentu je nadasve eklezijalna. Ona je toliko domišljena da doista pruža šansu po razrađenoj novoj strukturi katehetskog rada. Cilj je takve metodološke novosti u uspješnijem zaživljavanju zajedništva u vjeri u Isusa Krista i Crkve, svih slojeva Crkve. Oslanjajući se na poticaje pape Ivana Pavla II. dokument o župnoj katehezi želi stvarati takvo zajedništvo “koje će moći zahvatiti mladog i odraslog čovjeka i preko živih vjerničkih krugova ide za takvim oblicima zajedništva” koji će “privlačiti, koji će jače povezivati vjernike i više ih oblikovati u vjeri, takve zajednice, ti mali vjernički krugovi pravi su izraz crkvenog zajedništva i središta evangelizacije”. Možda nećemo uspjeti stvoriti sve zajednice koje su nabrojene u ovoj knjizi, ali ako stvorimo par zajednica već je to uspjeh, zaključio je fra Bernardin Škunca.