Ilok, (IKA/TU) – U crkvi sv. Ivana Kapistrana u nedjelju 28. lipnja zlatnu misu, 50. obljetnicu svećeništva proslavio je fra Flavijan Šolc, kapelan u Iloku i područni duhovni asistent Franjevačkog svjetovnog reda Osječkog područja FSR-a sv. Antuna Padovanskog. Slavlje su animirali iločki crkveni zbor sv. Cecilije i župni zbor iz Otoka, uz pratnju na orguljama s. Anete Raić.
Homiliju je održao fra Celestin Čakarić iz Virovitice, koji je istoga dana, 29. lipnja 1959. u zagrebačkoj katedrali, zajedno s još zaređen za svećenika po nadbiskupu Franji Šeperu, među dvadeset i pet ređenika. Uz slavljenika fra Flavijana i propovjednika fra Celestina na zahvalnom euharistijskom slavlju koncelebrirali su vukovarski dekan i župnik u Bapskoj Pavao Kolarević, župnik iz Otoka Antun Knežević, vukovarski gvardijan fra Gordan Propadalo, fra Ferdo Posavec, dugogodišnji iločki kapelan, sada na službi u Đurđenovcu, fra Josip Špehar iz Bača, domaći kapelan fra Rozo Palić i župnik i gvardijan fra Oktavijan Nekić koji je na početku slavlja pozdravio slavljenike i sve sudionike.
Tekstovi uz simbolične prikazne darove: križ i kordu, Bibliju, kalež i hostije, svijeću i umjetničke slike, izrekli su glavne značajke pastoralnog rada fra Flavijana Šolc. Na kraju euharistijskog slavlja izrečene su mnoge riječi zahvale nazočnih vjernika i članova Franjevačkog svjetovnog reda iz Otoka i Privlake, kao i redovnica te svećenika.

Fra Flavijan Šolc rođen je u Virovitici, 31. srpnja 1933. Stupio je u Franjevački red 1952. godine, svečano zavjetovan je 5. listopada 1958. godine. Nakon završenog teološkog studija na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, zaređen je za svećenika 29. lipnja 1959. godine. Kao mladom svećeniku poglavari su mu povjerili odgojiteljsku službu mladih kandidata – sjemeništaraca u Zagrebu, koju je vršio tri godine. Potom ga 1962. godine poslan u Borovo naselje, gdje je imao teški zadatak organizirati vjerski život radnika tvornice “Borovo”: izgrađivati živu Crkvu i graditi materijalnu crkvu, u kojoj će se okupljati vjernici toga vukovarskog prigradskog naselja. Uz mnoge teškoće i neugodnosti uspio je nabaviti zemljište i izgraditi velebnu crkvu Gospe Fatimske u Borovu uz nesebičnu pomoć župljana. Obišao je mnoge župe diljem tadašnje države moleći pomoć i sabirući za priloge izgradnju, po Belgiji je izgradio niz prijateljstava s istom nakanom. Dolazili su mladi Belgijanci i osobnim fizičkim radom sa domaćim vjernicima gradili crkvu u Borovu. Nakon neumornog rada u Borovu, 1984. godine fra Flavijan je poslan u Ilok za župnika i gvardijana, gdje ga je čekala velika proslava 600. obljetnice rođenja sv. Ivana Kapistrana. U Iloku je djelovao do 17. listopada 1991. godine, kada je sa većim dijelom Iločana i stanovništva okolnih mjesta morao napustiti svoju župu i samostan. Po izlasku iz Iloka smjestio se u Rijeci na Trsatu odakle je pastoralno djelovao među prognanim vjernicima Primorja i Istre, a jedno vrijeme bio je i vjeroučitelj u školi. Sve godine progonstva fra Flavijan je bio oslonac i tješitelj prognanika iločkog i vukovarskog kraja.
U Ilok se ponovno vratio u proljeće 1998. godine, gdje djeluje kao kapelan i vjeroučitelj u Srednjoj školi i Dječjem vrtiću. Posljednjih godina obavlja kapelanske dužnosti u župi, a napose vodi duhovnu skrb o Naselju starih i nemoćnih u Iloku, gdje je njegovim nastojanjem otvorena i kapelica.
Posebna ljubav i briga fra Flavijana je Treći red sv. Franje, sada Franjevački svjetovni red kojemu posvećuje svoju brigu i pažnju od dolaska u Borovo. U svojoj je provinciji obavljao službu provincijskog duhovnog asistenta, a Treći red je promicao u mjestima u kojima je djelovao, ali i u drugim župama i sada je najzauzetiji promicatelj Franjevačkog svjetovnog reda, te redovito odlazi držati pouke i promicanje FSR-a u Otok, Privlaku, Vođince, Soljane, Šarengrad, a i preko Dunava u Bač, Sontu i druga mjesta.
Fra Flavijan je promicatelj i karitativne Udruge sv. Vinka Paulskog na prostorima Đakovačko – osječke nadbiskupije.
Prije pedeset godina, 1959. godine priredio je i objavio knjigu “Pristupit ću k oltaru Božjem. Priručnik za službenike oltara”, a sedamdesetih godina u Obavijestima svoje provincije pisao je članke o organizaciji i djelovanju franjevačke zajednice, tj. Trećeg reda, odnosno Franjevačkog svjetovnog reda.