Požega, (IKA) – Želimo zahvaliti za sve ono što je učinio ponajprije za svoju nadbiskupiju, a onda i za cijelu Crkvu i naš narod, a posebno ono što je učinio za nas u Požegi i na području današnje Požeške biskupije, kazao je požeški biskup Antun Škvorčević na početku misnog spomen slavlja na blagopokojnog kardinala Franju Kuharića 11. ožujka u požeškoj crkvi Sv. Lovre. Svoju propovijed požeški biskup počeo je citatom iz oporuke kardinala Kuharića u kojoj među ostalim piše: “Obredi moga pokopa neka budu prožeti vjerom u život vječni, u uskrsnuće tijela. Uvijek sam čvrsto vjerovao u tu Božju istinu o čovjeku. To je najsvetija, najpotresnija i najsudbonosnija istina o postojanju čovjeka. Posljednje stvari stoje pred svakim čovjekom kao konačna stvarnost pred kojom stoji naš posljednji: prihvatiti zauvijek Božju ljubav ili je zauvijek odbaciti. Uvijek sam o toj istini rado razmišljao; rado sam je propovijedao. U tome je sav smisao i bit našeg postojanja”.
Kardinal Kuharić, dodao je biskup, bio je poput Mojsija, čovjek trajnoga dijaloga između Boga i čovjeka, između ove naše voljene zemlje, toliko stradalničke, i Boga, toliko prisutnoga u našoj 14-stoljetnoj povijesti. U onim vremenima kada se Bogu htjelo osporiti pravo javnosti u Hrvatskoj on je bio jedan od onih snažnih duhovnih divova koji je nasljedujući Alojzija Stepinca imao duhovnu snagu govoriti: “Ne dajmo se odvojiti i otkinuti od Boga”. U tu našu pustinju ušlo je toliko Božjeg svjetla i snage upravo zahvaljujući Kuharićevim zauzimanjem i za to je biskup još jednom zahvalio kardinalu. Taj dijalog između Boga i čovjeka kojega su podupirali i vodili duhovni velikani našega hrvatskoga naroda, među kojima je bio i Kuharić, nemojmo dopustiti, poručio je Škvorčević, da i danas prestane u ovom gradu i na ovim našim prostorima. Povjerujmo u Božju istinu o čovjeku u koju je tako snažno vjerovao i kardinal Kuharić koji se sada nada Božjoj pobjedi, odnosno uskrsnuću, najpotresnijoj istini o čovjeku.
Biskup je također pozvao vjernike da iskažu posebnu solidarnost s braćom i sestrama koji pate i trpe u Bosni i Hercegovini zbog posljedica nedavnog rata, ponajprije molitveno, a onda prema mogućnostima i materijalno.