Zadar, (IKA) – Na petu obljetnicu smrti zadarskog nadbiskupa Marijana Oblaka (8. prosinca 1919. – 15. veljače 2008.), u petak 15. veljače, misu zadušnicu u katedrali Sv. Stošije u Zadru predvodio je katedralni župnik don Josip Radojica Pinčić. Zahvalio je za darove toga posljednjeg hrvatskog koncilskog oca Crkvi i Zadarskoj nadbiskupiji koju je vodio 27 godina.
Mons. Oblak preminuo je u Nadbiskupskom domu u Zadru u 89. godini života, 63. godini svećeništva i 50. godini biskupstva pod geslom “S Marijom”. Kao svećenik djelovao je u teškom poslijeratnom vremenu nesklonom Crkvi, no on je bez straha vršio svoju dužnost. Bio je ražalošćen stradanjem naroda u Domovinskom ratu i obradovan uspostavom slobodne hrvatske države. Za njegova biskupstva, u Ninu je 1979. proslavljena svehrvatska vjersko-narodna svečanost Branimirove godine u spomen na 13 stoljeća kršćanstva u Hrvata. Bio je čuvar duhovnog i vremenitog blaga, hrvatske baštine i jezika. Utemeljitelj je jedinstvenog projekta “Zbirka Biblija Zadarske nadbiskupije”. U 20 godina prikupio je više od 1100 primjeraka na 400 jezika iz cijelog svijeta. Dobitnik je Nagrade za životno djelo Zadarske županije i visokih državnih priznanja. Za njegova upravljanja nadbiskupijom utemeljena je zbirka “Stalna izložba crkvene umjetnosti – Zlato i srebro Zadra” koja čuva dragocjeno sakralno i kulturno blago i osnovana je uz borbu s komunističkim vlastima. Izgradio je desetke crkava i pastoralnih centara u vremenu kad Crkva nije imala stalnih izvora prihoda. Mons. Oblak bio je glagoljaš, veliki ljubitelj poštovanja i dostojanstvene proslave liturgijskih čina te mu je i svećeničko geslo: “Zavolio sam krasotu doma tvojega i mjesto gdje boravi slava tvoja”. U BK Jugoslavije bio je član Hrvatske liturgijske komisije i predsjednik Odbora za pastoral turista. Bio je prefekt i vicerektor u Sjemeništu “Zmajević”, vjeroučitelj i profesor hrvatskog jezika i književnosti i francuskog jezika u Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je romanistiku i hrvatski jezik i književnost. Papa Pio XII. imenovao ga je pomoćnim biskupom zadarskom nadbiskupu Mati Garkoviću 1958. Kao pomoćni biskup (1958.-1968.) bio je i generalni vikar te ravnatelj Nadbiskupskoga bogoslovnog sjemeništa u Zadru i nadzornik NKG-a (1958.-1970.). Bio je kapitularni vikar i apostolski administrator Zadarske nadbiskupije čiju je upravu preuzeo 1969.
I za vrijeme svog umirovljenja od 1996. bio je neumoran u služenju Crkvi i narodu. Autor je knjiga “Služitelj riječi – Izbor propovijedi”, “Vjerujem, TV i radio kateheze o kršćanskom vjerovanju”, “Sakramenti u crkvenoj godini, TV i radio kateheze”, bio je otvoren navještaju Božje riječi u medijima. Na Radio Zadru je u formi intervjua gostovao u emisiji kateheza, “U ime Oca i Sina i Duha Svetoga – Prema trećem tisućljeću. Sabrana razmišljanja o Bogu Ocu u Objavi Starog i Novog zavjeta”, “Karizme-crkveni pokreti – laici” te “Paul Claudel – obraćenik, diplomat, književnik”. U posljednjoj godini svoga života pisao je knjigu o Europskoj uniji i njenom temelju kršćanskog svjetonazora. Utemeljio je nadbiskupijski Caritas, promicao novu evangelizaciju i po podršci crkvenih pokreta, što je baštinio i od sudjelovanja na II. vatikanskom saboru gdje je bio u radnoj grupi s tadašnjim krakovskim nadbiskupom Karolom Wojtylom, kasnije papom Ivanom Pavlom II., otkad ih je povezivalo i osobno prijateljstvo. U tranzitnom razdoblju 1990.-1992. g., do ustanovljenja HBK, bio je član trojke biskupa za razgovore s hrvatskom državom. U HBK je vodio Vijeće za pastoral iseljenika, selilaca i apostolat pomoraca.