Istina je prava novost.

PETA OBLJETNICA SMRTI ŠIBENSKOG BISKUPA SREĆKA BADURINE

Šibenik, 18. 9. 2001. (IKA) – U povodu 5. obljetnice smrti šibenskog biskupa Srećka Badurine slavljena je u ponedjeljak 17. rujna misa u šibenskoj katedrali Sv. Jakova. Misu je predvodio šibenski biskup Ante Ivas u koncelebraciji s 20-tak svećenika koji je u homiliji podsjetio na riječi izgovorene prigodom ukopa biskupa Badurine, da on trajno ostaje među svojima, u svojoj katedrali, posebice u riječima koje je tamo izgovorio. Biskup Ivas je rekao kako je biskup Baurina često isticao kako treba govoriti riječ koja traje “na dugi rok”. Stoga se biskup Ivas poslužio pojedinim citatima iz propovijedi biskupa Srećka kako bi vjernici i te večeri mogli “čuti” njegovu riječ i uvjeriti se kako je ona zaista izrečena na dugi rok i još je uvijek aktualna. U tijeku rata biskup Badurina je govorio: “Najveća je patnja svijeta nečovječnost kad se svijet raspada u svome najvećem dostojanstvu – u čovječnosti, kad pada duboko ispod razine čovjeka, kad se u čovjeku i čovječanstvu sakriva i obeščašćuje ‘slika Božja’”. Ali njegove su riječi, kako je rekao biskupa Ivas, budile i novu nadu: “Bog se učovječio u Kristu. Bog je u Kristu uspostavio novu čovječnost. Po Kristu novi humanizam ulazi u svijet. Postoji dakle u ovome svijetu, mogućnost novoga humanizma. Postoji mogućnost da zasja novim sjajem čovjek, humanost!”. To je bio tipično Srećkov optimizam iz vjere, kazao je biskup Ivas.
Nakon mise u katedrali je predstavljena knjiga s. Valerije Kovač “Tragovi Božji u povijesti, prema propovijedima biskupa Srećka Badurine” u izdanju Gradske knjižnice “Juraj Šižgorić”. Izdanje diplomskog rada s. Valerije u obliku knjige podržale su Šibenske franjevke od Bezgrešne, zajednica časnih sestara kojima pripada autorica djela, te zajednica Franjevaca trećoredaca kojima je pripadao biskup Badurina. U ime Gradske knjižnice svoju riječ je izrekao prof. Milivoj Zenić, a djelo je predstavio dr. Ivan Golub, profesor i mentor s. Valeriji na Katoličkome bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Riječ je imala i sama autorica, a završetak predstavljanja bilo je u tonovima pjesme koju je napisao dr. Golub, a izveo katedralni zbor. (i09417hr/km/mjb)