Draga braćo i sestre, dobar dan!
Crkveni oci voljeli su uspoređivati svete apostole Petra i Pavla s dva stupa na kojima počiva vidljiva građevina Crkve. Obojica su zapečatila vlastitom krvlju svjedočanstvo koje su davali za Krista propovijedanjem i služenjem prvoj kršćanskoj zajednici. To svjedočanstvo stavljaju pred nas biblijska čitanja današnje liturgije, čitanja koja ukazuju na to zašto je njihova vjera, koju su ispovijedali i drugima naviještali, bila kasnije okrunjena najvećom kušnjom mučeništva.

Djela apostola (usp. 12, 1-11) govore o zatočeništvu i oslobođenju Petra. On je iskusio neprijateljstvo prema Evanđelju već u Jeruzalemu, gdje ga je zatočio kralj Herod „nakanivši izvesti ga nakon Pashe pred narod” (r. 4). Ali spašen je na čudesan način kako bi mogao dovršiti svoje evangelizacijsko poslanje, najprije u Svetoj Zemlji, a zatim u Rimu, ulažući svu svoju energiju u služenju kršćanskoj zajednici.

Pavao je također iskusio neprijateljstvo od kojeg ga je oslobodio Gospodin. Poslan od Uskrsloga u mnoge gradove među poganskim narodima, naišao je na velike otpore bilo od strane svojih istovjeraca, bilo od strane građanskih vlasti. Pišući učeniku Timoteju razmišlja o vlastitom životu i svom misijskom putu, kao i progonima koje je pretrpio zbog Evanđelja.

Ta dva „oslobođenja” – Petrovo i Pavlovo – otkrivaju zajednički put dvojice apostola, koje je Isus poslao da naviještaju Evanđelje u teškim i u nekim slučajevima neprijateljskim sredinama. Obojica, svojim osobnim doživljajima i po onom kroz što je prolazila Crkva, pokazuju i govore nama, danas, da je Gospodin uvijek uz nas, da je naš suputnik, da nas nikada ne napušta. Bog nam, pogotovo u časovima kušnje, pruža ruku, dolazi nam u pomoć i oslobađa nas od prijetnji neprijatelja. Ali zapamtimo da je naš pravi neprijatelj grijeh i Zli koji nas tjera na to. Kada se pomirimo s Bogom, osobito u sakramentu pokore, primajući milost oproštenja, bivamo oslobođeni od spona zla i oslobođeni tereta svojih grijeha. Zato možemo nastaviti naše putovanje radosnih navjestitelja i svjedoka evanđelja, pokazujući da smo mi prvi primili milost.

Djevici Mariji, Kraljici apostola, uputimo svoju molitvu koju danas upravljamo prije svega za Crkvu koja živi u Rimu i za ovaj grad, kojeg su Petar i Pavao zaštitnici. Neka joj oni izmole duhovno i materijalno blagostanje. Neka Gospodinova dobrota i milost podupiru sve žitelje Rima, da žive u bratstvu i skladu, dajući da zasja kršćanska vjera, koju su neustrašivim žarom posvjedočili sveti apostoli Petar i Pavao.

Nakon Angelusa
Draga braćo i sestre, jutros sam, ovdje na trgu, slavio euharistiju s petoricom kardinala koje sam jučer imenovao na konzistoriju te sam blagoslovio palije nadbiskupa metropolita iz različitih zemalja koji su imenovani ove godine. Ponavljam svoj pozdrav i želju njima i onima koji su ih pratili na ovom hodočašću. Potičem ih da s radošću nastave svoje poslanje u službi Evanđelja, u zajedništvu s cijelom Crkvom. U istom slavlju sam primio s ljubavlju članove izaslanstva koje je došlo u Rim u ime ekumenskog patrijarha, predragog brata Bartolomeja. I ta nazočnost također je znak bratskih veza između naših Crkava.