Osijek, (IKA) – Tijekom 5. hrvatskog kongresa o prevenciji i rehabilitaciji u psihijatriji s međunarodnim sudjelovanjem “Na prvoj crti zdravlja”, održanim u Osijeku od 15. do 18. rujna s 250 sudionika, aktualizirana je važnost duhovnosti u zaštiti zdravlja i rehabilitaciji oboljelih osoba. “Od mnogih pacijenata potvrđeno je da vjera i duševno zdravlje idu zajedno. Autentična živa vjera pomogla im je da izađu iz svojih tjeskobnih situacija i životnih kriza te da u vjeri pronađu smisao svoga života i postignu duševni mir, a nerijetko i tjelesno ozdravljenje. Duhovnost je sposobnost osobe da se otvori svijetu vrednota. Biti duhovan znači biti otvoren prema Apsolutnome, trajno težiti prema Bogu”, uvodno je pojasnio u simpozijskom izlaganju psiholog i teolog prof. dr. o. Mijo Nikić, DI, s Filozofsko-teološkog instituta Družbe Isusove u Zagrebu, zaključujući kako više znanstvenih radova potvrđuje pozitivnu korelaciju između duhovnosti i čovjekova zdravlja, dok se duhovna pomoć sastoji u jačanju vjere, nade i ljubavi kod osoba koje su doživjele razne psihotraume te kako “molitva upućena Bogu s velikom vjerom, sakramentalni život i čitanje Svetog pisma imaju terapeutske učinke na dušu i tijelo”.
U sklopu središnje teme “Zaštita i unaprjeđenje zdravlja hrvatskih branitelja” održan je simpozij s usporednim sekcijama u okviru kojih su predočeni stručni radovi i održane rasprave te je, osim niza predavanja o PTSP-u i obitelji te o ulozi stručnjaka u zaštiti zdravlja branitelja i članova obitelji, bilo riječi o simpozijskoj temi “Socijalna podrška i duhovnost” s izlaganjima radova: “Vjera i duševno zdravlje” (o. Mijo Nikić i Marina Jurčić, Zaklada biskup Josip Lang), “Utjecaj ispovijedi na osobe oboljele od PTSP-a” (Igor Grahovac Fedešin, Robert Marinić i Kristina Pavuna, Neuropsihijatrijska bolnica Dr. I. Barbot) i “Stavovi prema duhovnosti osoba oboljelih od mentalnih poremećaja” (Ksenija Galić, Kornelija Bušić i Izabela Varaždinac, KBC Osijek). Rasprave je poticajno moderirao Vlado Čutura, novinar Glasa Koncila, te su se govornici složili kako je “bolnica i mjesto ponovnoga susreta s Bogom”, a poseban interes vezan je uz liječenje psihotraume osnaživanjem vlastite duhovnosti. “Veteran Vijetnamskog rata nazvao je svoju psihotraumu doživljenu: ‘Užas zamrznut u pamćenju’. On je tako potvrdio istinu kako zaboravljeni ili, slikovito rečeno, strahovi zamrznuti u afektivnoj memoriji, mogu naglo i neočekivano oživjeti i uzrokovati iste simptome kao u vrijeme kad su bili realni. Psihotrauma je bolni stresni doživljaj kojem se osoba nije mogla adekvatno suprotstaviti, a ni svojim psihološkim obrambenim mehanizmima nadvladati, nego ga je duboko potisnula u podsvijest odakle se u stresnim situacijama očituje na razne načine (tjelesnoj, psihičkoj, društvenoj i duhovnoj)… Liječenje psihotrauma i drugih posljedica raznih stresova treba biti multidisciplinarno: psihoterapeutsko, farmakoterapeutsko i vjersko-duhovno”, smatra Nikić koji je na Kongresu istaknuo bitnost medicine usmjerena na osobu te, uz principe biblijske psihoterapije poučio principe duhovne terapije: živjeti u istini (Istina će vas osloboditi, kazao je Isus Krist), oprostiti od srca i tražiti oproštenje, razriješiti osjećaj krivnje, vjerovati – gledati iz Božje perspektive, predati se Božjoj Providnosti uz povjerenje u Boga, povjerovati u ljubav Božju izlazeći iz svog ranjenog svijeta i voleći druge, uzeti svoj križ i hoditi za Isusom, živjeti odgovorno slušajući svoju savjest, molitvom i meditacijom povezati se s Bogom izvorom života, zdravlja i radosti te, primiti sakrament bolesničkog pomazanja.
Grkokatolički svećenik Grahovac Fedešin pojasnio je rezultate timskog anketiranja mahom branitelja s dijagnosticiranim PTSP-om gdje se 90 posto ispitanika izjasnilo da se smatra vjernikom, na ispovijed ide bar jednom godišnje te većina ima “osjećaj da im je ispovijed pomogla i osjećaju se lakše” te je zaključak da osobe koje osjećaju krivnju idu češće na ispovijed. Medicinska sestra Ksenija Galić je podastrla anketno istraživanje o odnosu ispitanika prema duhovnosti i religioznosti provedeno među šezdesetak osoba različitih dijagnostičkih skupina (najzastupljeniji depresivni poremećaj, zatim psihotični) liječenih u KBC Osijek na Klinici za psihijatriju, pojasnivši da su se svi izjasnili vjernicima neovisno o pripadajućoj religiji te rezultati u 60 posto ispitanika pokazuju da narušeno zdravlje nije utjecalo na njihova duhovna uvjerenja. Zaključeno je kako “duhovnost/religioznost pomaže većini ljudi u svakodnevnom životu i liječenju bolesti (tjelesne i mentalne) te je prepoznata potreba za uključivanjem duhovnosti u svakodnevni rad s bolesnicima, uvažavajući njihove potrebe”. Četverodnevni je kongres u Osijeku, uz predsjedanje prof. dr. Veljka Đorđevića, održan u organizaciji Zagrebačkog instituta za kulturu zdravlja (ZIKZ) te uz suorganizaciju Centra za palijativnu medicinu, medicinsku etiku i komunikacijske vještine (CEPAMET) Medicinskog fakulteta zagrebačkog Sveučilišta, Klinike za psihološku medicinu KBC-a Zagreb te Hrvatskog časničkog zbora Grada Osijeka, a uz pokroviteljstvo hrvatske predsjednice Kolinde Grabar Kitarović.