U homiliji dr. Mikšić kazao je kako se toga dana Crkva spominje Katarine Sijenske, koja je svoj život oblikovala prema Božjoj riječi: „Zbog svoje posvemašnje vjernosti Isusu Kristu, postala je osoba koja je svojim brojnim pismima i putovanjima oblikovala tadašnju europsku povijest. Bila je jednostavna redovnica, ali i učiteljica Crkve koja je bila u svoje vrijeme prorok. Ona je Boga vidjela i osjetila te je željela vlastito iskustvo prenijeti na ljude svoga vremena. Bila je veoma uspješna. I pape i vladari, kao i brojni obični ljudi, slušali su je. Mnoge je ljude izmirila i vratila svetoj Crkvi samo zato što su u njoj prepoznali skromnu redovnicu kao instrument u Božjim rukama“, kazao je dr. Mikšić.

„Sve se to može primijeniti i na sv. Josipa. Sv. Josip imao je uskrsnu vjeru. Krist Gospodin u vremenu od uskrsnuća do svoga uzašašća poučavao je svoje učenike da ne traže uvijek dokaze, znakove i čudesa, da Krista gledaju fizičkim očima, već da vjeruju u Njega i onda kada ga ne vide, odnosno da je među njima prisutan i onda kada ga svojim fizičkim očima ne mogu primijetiti. Sveti Josip je imao upravo takvu vjeru. Iako je osjećao nemoć, odbačenost, prognanstvo, zbog toga nije zdvajao već uvijeke tražio i pronalazio nove pute pouzdajući se u Gospodina.

Zato i mi danas molimo Josipov zagovor kako bi i mi rasli u uskrsnoj vjeri unatoč osjećaja nemoći, odbačenosti, izoliranosti i prognanosti u ovom vremenu koronavirusa. Neka nam se vjera ne koleba, već poput svetog Josipa budemo uvijek zagledani u Gospodina jer on će pomoći“, pozvao je dr. Mikšić.

Pjevanje i sviranje predvodili su s. Blandina Rakarić, brat i sestra Lucija i Lovro Klarić, te Josip Krajačić. Uz Laudato televiziju i pobožnost i misno slavlje prenosili su kanali Televizije Nacionalnog svetišta svetog Josipa.