Svečano euharistijsko slavlje predvodio je krčki biskup Ivica Petanjak, a koncelebrirali su provincijal fra Ivo Martinović, zlatomisnik fra Tomislav Kero, generalni vikar Krčke biskupije mons. Franjo Velčić te trideset i četvorica svećenika, među kojima su bili redovnici iz svih krajeva Provincije, desetak svećenika iz Creskoga i Lošinjskog dekanata, na čelu s dekanima vlč. Marijanom Kosićem i vlč. Robertom Zubovićem te fra Josip Petonjić iz samostana franjevaca konventualaca u Cresu i fra Diego Deklić iz franjevačkog samostana na Košljunu. U slavlju je sudjelovalo više od sedamdeset vjernika iz mjesta i okolice.

Pozdravivši biskupa Petanjka, fra Tomislava Keru, domaćina i slavljenika, i sve nazočne, provincijal je istaknuo da se radi, prije svega, o zahvalnom slavlju: za sva Božja dobročinstva u dugoj povijesti samostana, za dobročinstva u svećeničkoj službi fra Tomislava Kere i životu druge braće koja ove godine slave svoje redovničke i svećeničke jubileje. Podsjetio je da su samostan i crkva u Martinšćici podignuti po želji i na temelju imanja koja je franjevcima trećoredcima darovala plemićka obitelj Blaža i Urse Kolombis iz Cresa, da je gradnja započela 1479. g., da su redovnici došli u nedovršeni samostan 1482. g. te da su samostan i crkva završeni i posvećeni 1525. g.

Biskup je u uvodu čestitao jubileje braći Provincije i fra Tomislavu Keri, istaknuo vrijednost bratskog života redovnika te sve nazočne pozvao na rast u bratskoj ljubavi. U homiliji je prikazao osobu, djelovanje, posebnosti i doprinos svetog Jeronima, ističući među ostalim „da je imao dvije velike ljubavi: monaški život i studij Svetog pisma, kao oblik molitve“, da se borio da, unatoč svoje „žestoke naravi“, od sebe „učini čovjeka“ i da, „kao znanstvenik u današnjem smislu, bude koristan cijeloj Crkvi i društvu“. Njegova je velika zasluga, nastavio je, što je „povezivao vjeru i razum, Crkvu i državu, naravno i nadnaravno te što je bio svetac kontinuiteta između rimske civilizacije i prvih stoljeća Crkve“. Posebno je razložio kako se u životu sv. Jeronima pokazala istina da „milost koja od Boga dolazi ne uništava narav“, nego ju „oblikuje, pročišćava, uzdiže i dovodi do punine“. Podsjetio je zatim na njegovu slavnu rečenicu ‒ „Nepoznavanje Pisma nepoznavanje je Krista“ ‒ te sve pozvao da sa slavlja u život ponesu tu istinu jer je Sveto pismo doista „potrebno čitati, studirati i nad njim moliti“. U drugom dijelu homilije među ostalim je kazao: „Vjerujem da su mnogi redovnici, koji su kroz pet i pol stoljeća prošli ovim krajem, ušli u samostan jer su bili vođeni visokim evanđeoskim idealima, jer su izabrali redovnički pokornički život u Redu sv. Franje i jer su htjeli postići osobnu svetost, ali i jer su željeli služiti narodu na najbolji način“. Na kraju je u svoje ime i uime Biskupije zahvalio redovnicima na njihovu služenju u mjesnoj Crkvi i zaželio im novi procvat života i duhovnih zvanja.

Na završetku euharistije provincijal Martinović pročitao je imena četrdeset i jednog fratra koji su preminuli u Martinšćici u dugoj povijesti samostana te biskupu i fra Tomislavu u znak zahvalnosti predao prigodne darove. Uime župljana fra Tomislavu je čestitala i zahvalila Fides Deklić, a uime bratstva Franjevačkoga svjetovnog reda i vjernika iz Ogulina, u kojem je on djelovao u posljednje vrijeme, Zora Belina i Biserka Magdić. Slavlje u crkvi završilo je pjesmom zahvalnicom i riječima zahvale fra Tomislava Kere. Na slavlju su posluživali fra Josip Dolić i fra Mirko Mišković, dan ranije zaređeni za đakone u zagrebačkoj prvostolnici, fra Anto Lukenda, redovnički brat iz samostana u Odri i Tomislav Sabađija, novak u samostanu franjevaca trećoredaca u Krku.

Zatim su se svi sudionici euharistijskog slavlja okupili na agapama, domjenku i susretu ispred samostana. Nakon toga, na prigodnom objedu u samostanu, na kojem su bili biskup Petanjak, članovi Provincije, svećenici s Cresa i Lošinja i suradnici Provincije u Martinšćici, provincijal je u svom govoru, zahvaljujući svima nazočnima, posebno zahvalio fra Tomislavu Keri, koji je slavio zlatni svećenički jubilej, „za sve što je činio za Provinciju, za Boga, Crkvu, narod Božji u svojoj jednostavnosti, samozatajnosti i predanju“, ističući njegovu „nesebičnu ljubav prema Provinciji i Crkvi“ i njegovu poniznost, koja se posebno očitovala u čestoj spremnosti da prihvati služenje u mnogim i različitim samostanima i župama.

Proslava je započela uz samostanski grob na mjesnom groblju molitvom za pokojne redovnike, koju je predvodio provincijal Martinović uz sudjelovanje subraće, biskupa Petanjka, svećenika i okupljenih mještana. Prigodom proslave župljanin Ivo Saganić je na temelju samostanskih i župnih spisa priredio i na župnoj oglasnoj ploči objavio popis gvardijanâ samostana u Martinšćici te popis kuratâ i upravitelja župe u Martinšćici, i dijecezanskih svećenika, i redovnika Provincije franjevaca trećoredaca.