PIO XII. SPRIJEČIO POGROM RIMSKIH ŽIDOVA

“Znam da mnogi kritiziraju papu Pacellija no prema mome sudu on je pozitivan. Na svome radnome stolu u Izraelu imam cedulju na koju sam napisao ‘klevete protiv Pija XII.’: bio je jedini koji je intervenirao kako bi spriječio deportaciju (rimskih) Židova 16. listopada 1943. i vrlo mnogo je učinio da sakrije i spasi tisuće nas. Naredio je čak otvaranje zatvorenih samostana. Bez njega mnogi od nas ne bi bili živi”, posvjedočio je Michael Tagliacozzo, židovski povjesničar, odgovoran za talijansku podružnicu “Beth Lohamé Ha-Ghettaoth” (Studijski centar o shoahu i otporu), u razgovoru za talijanski katolički dnevnik “L’Avvenire”.
Osnovan od sudionika varšavskoga geta “Beth Lohamé Ha-Ghettaoth” smješten je u zapadnoj Galileji i jedan je od najvećih muzeja i dokumentacijskih centara o holokaustu u svijetu.
Komentirajući novinarevu tvrdnju kako je prema nekima Sveta Stolica prešutno pomogla u deportaciji rimskih Židova 16. listopada 1943. taj židovski povjesničar kategorički tvrdi kako to nije istina. “Dokumenti jasno pokazuju kako je Pio XII. prvih jutarnjih sati bio upoznat sa zbivanjima te je odmah sebi pozvao njemačkoga veleposlanika Von Weizsäckera i naredio državnome tajniku Luigiju Maglioneu da uputi snažni prosvjed zbog uhićenja Židova, zahtijevajući da se te akcije odmah zaustave. Pored toga, u sklopu te inicijative, po biskupu Aloisu Hudalu uputio je prosvjedno pismo vojnom zapovjedniku Rima generalu Raineru Stahelu u kojem je tražio da se odmah prekine s progonom Židova. Nakon tih prosvjeda operacija, koja je predviđala dvodnevna uhićenja i deportacije, bila je prekinuta već istoga dana u 14 sati. Namjesto 8.000 Židova koliko ih je Hitler tražio uhićeno ih je 1.259. Nakon pomnog ispitivanja osobnih iskaznica i ostalih identifikacijskih dokumenata, idući dan je pušteno na slobodu 259 osoba. Osim toga, nakon ‘lova na ljude’ 16. listopada, Nijemci u Rimu nisu uhitili ni jednog jedinog Židova. Oni koji su bili kasnije uhićeni predani su od strane suradnika okupatora”, rekao je Tagliacozzo. On je također u razgovoru rekao kako su prema arhivskim dokumentima u njemačkoj diplomaciji postojale osobe koje su se protivile progonima Židova. Spomenuo je posebno generala Stahela i njemačkoga konzula Eitela Fredericka Moellhausena koji su, čim su saznali za tajno pismo u kojem je Himmler naredio uhićenje svih Židova u Rimu kako bi ih se prebacilo u Njemačku te pogubilo, oštro se tome usprotivili. Moellhausen, koji je progone Židova smatrao beskorisnim i nehumanim, izvršio je pritisak na njemačkoga zapovjednika Alberta Kesserlinga uvjerivši ga u političku i vojnu neumjesnost deportacije. Kesserling, koji se pribojavao da bi time izazvao neposredno iskrcavanje saveznika na obale Tirenskoga mora, uskratio je da njegovi vojnici sudjeluju u uhićenjima Židova tako da je raciju toga dana bilo prisiljeno izvesti 365 pripadnika SS-divizije. Upravo zahvaljujući toj neodlučnosti i otezanju, kako u svome dnevniku potvrđuje sam Adolf Eichmann, spašeni su životi brojnih Židova koji su tako dobili na vremenu za bijeg pred nacističkim progonima i skrivanje od uhićenja.
Na pitanje zbog čega je racija našla Židove tako nespremne, Tagliacozzo je odgovorio kako se to dogodilo zbog nesuglasja ondašnjih predstavnika židovske zajednice u Rimu. Naime, tadašnji predsjednik Židovske zajednice u Rimu Ugo Foa nije želio pridavati pozornost upozorenjima ostalih predstavnika židovske zajednice, smatrajući ih neosnovanima te je isticao kako se ništa neće dogoditi.
Na kraju razgovora Tagliacozzo je istaknuo kako su tih dana svi znali da Papa i Crkva pomažu Židove. “Nakon nacističke akcije Papa, koji je već naredio otvaranje samostana, škola i crkava kako bi se progonjenima pružila pomoć, ukidao je klauzuru samostanima kako bi progonjenima omogućio da se u njima sakriju”, rekao je. Na završetku razgovora posvjedočio je kako je i njemu samome jedan svećenik pomogao da se sakrije pred nacističkim progonima smjestivši ga u Lateran. (ika-sa)