Pismo banjolučkog biskupa Franje Komarice zagrebačkom nadbiskupu kardinalu Franji Kuhariću

Pismo banjolučkog biskupa Franje Komarice zagrebačkom nadbiskupu kardinalu Franji Kuhariću

Doista nas boli srce kad gledamo svoj narod, koji nas je do sad tako vjerno slušao kad smo ga poticali na mirotvorstvo, na opraštanje, na ljubav i prema onima koji nam zlo čine, koji sada od nas očekuje da ga spasimo i zaštitimo, a mi to nismo u stanju – Po tko zna koji put želimo i sada ponoviti naše pitanje svima koji nas ovako bezdušno maltretiraju kao i onima koji to znaju i ništa ne poduzimaju – čak ni deklarativno – apelom, da nas se zaštiti: što smo još trebali uraditi i kako smo se drugačije trebali ponijeti da i nas prihvate kao ljude koji imaju pravo na svoje ljudsko dostojanstvo, na osnovna ljudska prava?!
Banjolučki biskup Franjo Komarica uputio je, u povodu nemilih dogaćaja koji se proteklih dana zbivaju u njegovoj biskupiji i etničkoga čišćenja do posljednjeg nesrbina, 14. kolovoza pismo nadbiskupu zagrebačkom kardinalu Franji Kuhariću. Pismo koje smo danas 18. kolovoza primili prenosimo u cijelosti:
“Vaša Uzoritosti, dragi i vrlo cijenjeni Brate u Kristu,
U dugom nizu mojih javljanja Vama u ove dramatične tri godine rata i ovo današnje javljanje ima za svoj sadržaj dramu ovdašnjeg katoličkog pučanstva koje se sve do sada iskazalo svojom upornom željom za mirnim suživotom sa svojim susjedima ovdje na svojim vjekovnim ognjištima. Radi se o – izgleda – konačnom nasilnom dovršenju davno započete akcije etničkog čišćenja nesrpskog stanovništva, dakle i svih nas katolika, Hrvata i drugih. Danas u prijepodnevnim satima počela je deportacija velikog broja ljudi, naših vjernika, koji su prošlih dana, a neki još prije nekoliko tjedana, nasilno istjerani iz svojih domova, najčešće bez mogućnosti da uzmu sa sobom bilo što, čak ni dokumente. To su župljani župa banjolučkog dekanata: Banja Luka-Centar, Presnače, Petrićevac, #!Marija Zvijezda#!-Trapisti, Budžak, Motike, Barlovci, Trn, Ivanjska i Šimići. Akciju predvode predstavnici civilne zaštite SO Banja Luka po nalogu – kako sami tvrde – najviših političkih predstavnika bosanskih Srba.
Današnjem danu su prethodili vrlo dramatični dani cijelog prošlog tjedna, kad su ovuda prolazile kolone izbjeglica srpske nacionalnosti s područja do skora okupiranog dijela Hrvatske. Već u pretprošlu subotu (5.o.mj.) rekao mi je u telefonskom razgovoru predsjednik SO Banja Luka da #!svi Hrvati do jednog moraju u najskorije vrijeme napustiti Banju Luku i cijelu ovu regiju, jer je to #!nalog koji je došao od samog najvišeg vrha#!#!.
Naši su ljudi svakodnevno i svakonoćno na vrlo brutalan način bili izbacivani iz svojih kuća, neki fizički povrijećeni a četvero je i ubijeno: Franjo Petrušić u župi Presnače, Blaženka Stojnić i Anica Mijatović iz župe Petrićevac te Marko Dujić iz župe Motike, svi – u ili pred svojim kućama. Naši nam se vjernici ojaćeni obraćaju da ih spasimo, zaštitimo, da barem ostanu na životu. Jedino se nama, svećenicima i mogu obratiti, jer ih drugi nitko i neće pravo saslušati, predstavnici vlasti nikako, a humanitarne organizacije ih šalju nama. Predstavnici vlasti izbjegavaju i sam telefonski kontakt s nama, a kamo li da nam odgovore što s nama kane i zašto ovo dopuštaju da se s nama, njihovim miroljubivim sugraćanima, starosjediocima dogaća. Policija ne želi uopće intervenirati kada ju se obavijesti o nasilju nad našim ljudima, tvrdeći da #!to nije njihov posao#!, da je #!za sve odgovorna konkretna mjesna zajednica#! odnosno #!krizni štab općine#!. Nastojao sam kontaktirati s predstavnicima mećunarodnih humanitarnih organizacija koje imaju ovdje svoje predstavništvo: Crveni križ i Visoki komesarijat UN za izbjeglice, moleći ih da oni posreduju kod srpskih vlasti za zaštitu naših potpuno nezaštićenih ljudi, koji su se, protjerani iz vlastitih domova, sklanjali kod rodbine, poznanika, dok i njih nije istjeralo, tako da se iz dana u dan i iz sata u sat broj beskućnika u vlastitom zavičaju rapidno povećavao. Prema našim saznanjima – koja su radi otežane komunikacije i kretanja nepotpuna – većina naših vjernika koji su do sada izdržali ovo teško trogodišnje čistilište izvan svojih kuća, ovih dana i noći su često u šumarcima i bez bilo kakvog krova nad glavom. To su dosta velike brojke, najmanje 6.000, ali se bojimo da ovih dana taj broj bude i preko 10.000 naših vjernika iz spomenutih župa, koji će biti doslovce na ulici. Sam Bog zna što nas uskoro sve čeka, ali mi smo spokojni, sve je u Božjoj ruci, a mi činimo što znamo i možemo da pružimo duhovnu utjehu i malo materijalne pomoći, jer i sami nemamo skoro ništa od Caritasove pomoći, budući da već viče mjeseci ona nije mogla biti ni dovežena.
Doista nas boli srce kad gledamo svoj narod, koji nas je do sad tako vjerno slušao kad smo ga poticali na mirotvorstvo, na opraštanje, na ljubav i prema onima koji nam zlo čine, koji sada od nas očekuje da ga spasimo i zaštitimo, a mi to nismo u stanju. Preostaje samo molitva za sve njih, kao i za druge ljude, te strpljivo tješenje uplakanih, isprepadanih, izmaltretiranih. Kao i mnogim drugima, tako je i mojoj starici majci jedan od lokalnih dužnosnika – sekretar mjesne zajednice u prigradskom naselju Šargovac, neki doseljenik Trivić, nožem vukao po vratu prijeteći joj da će je #!kao biskupovu mater s guštom zaklati ako za petnaest minuta ne napusti svoju kuću#!, u kojoj se ona nalazi već šezdeset i tri godine. I druga moja sva rodbina, kao i svi njihovi susjedi su nasilno protjerani #!za petnaest minuta#! ili #!za sat vremena#!. U noći izmešu 8. i 9. o. mj. bačena je bomba na samostan redovnica #!Novi Nazaret#! u naselju Budžak, uničtena je jedna, a oštećeno viče soba. Hvala Bogu da se u tom momentu u toj sobi nije nitko nalazio. Ne znamo što nas čeka svake nove noći, ali se pouzdajemo u Božju zaštitu kao i Gospe i naših nebeskih Zaštitnika.
Osim u užoj banjolučkoj regiji, nasilno protjerivanje katolika Hrvata se naređuje i na široj banjolučkoj regiji. Tako u općini Prnjavor, u župama Prnjavor, Kulaši, te Dragalovci izdana je prošlih dana službena naredba ponavljana preko lokalnog radija mnogo puta da svi Hrvati (i muslimani) moraju što prije napustiti svoje domove i iseliti se. Traže ti službeni organi da #!župnici i biskup organiziraju iseljavanje#!. Ne samo u tom slučaju, nego i na drugim mjestima i u drugim slučajevima želi se službenim predstavnicima Katoličke Crkve podvaliti ta krajnje prljava rabota iseljavanja vlastitog naroda odnosno pripadnika naših župa i ove biskupije. Kao i uvijek do sada, kad su nas htjeli oblatiti da mi sami želimo sebe iseliti, tako i sada najodlučnije to odbacujemo.
Mi ćemo i ubuduće svojim vjernicima (kao i svim drugim ljudima dobre volje oko nas) pomagati u svakom obliku poštujući njihovo dostojanstvo i štiteći njihova osnovna ljudska prava i slobode koliko god to možemo, barem uvijek iznova upozoravajući i humanitarce i političare da su ovim mnogim ljudima – ni krivim ni dužnim – već odavno oduzeta skoro sva osnovna ljudska prava! – Po tko zna koji put želimo i sada ponoviti naše pitanje svima koji nas ovako bezdušno maltretiraju kao i onima koji to znaju i ništa ne poduzimaju – čak ni deklarativno – apelom, da nas se zaštiti: što smo još trebali uraditi i kako smo se drugačije trebali ponijeti da i nas prihvate kao ljude koji imaju pravo na svoje ljudsko dostojanstvo, na osnovna ljudska prava?! Ne shvaćamo doista naše susjede, koji nas tjeraju iz svoje sredine iako dobro znaju da smo miroljubivi, da im nismo ni suzu a kamo li kap krvi prolili. Koliko god smo mogli, pomagali smo im unatoč mnogovrsnog njihovog šikaniranja i nikakve zahvalnosti, praštali smo im i opet im praštamo. Žao nam ih je!
Vaša Uzoritosti, doista ne znam što će s nama, katolicima naše, banjolučke biskupije na području Bosanske Krajine ubuduće biti. Vama nije nepoznato da su nekadašnji ovdašnji katolici, kao članovi župa starodrevne zagrebačke biskupije, morali pred silom bezakonja skoro nestati s ovih područja jer su to ondašnji silnici tako htjeli. Ako i današnji silnici javno na TV kažu za svoju borbu da je #!to borba protiv katolištva#!, onda nam valja računati i s adekvatnim posljedicama po budućnost katolištva na ovim njegovim mnogostoljetnim prostorima. Do sada smo vjerovali da Bog svojih ne napušta a da silnicima mrsi nakane. To i u ovim trenucima vjerujemo i tako se vladamo. Neka se i po sadašnjim našim velikim tjeskobama koje s vjerom, pouzdanjem i mirom podnosimo bodreći se međusobno, proslavi Bog i učvrsti njegovo kraljevstvo istine, pravde, ljubavi i mira!
Vama osobno hvala za sve što ste do sada učinili za nas! Vjerujem da nas ni ubuduće nećete zaboraviti!