Pismo biskupa Hranića uz početak školske i pastoralne godine
Đakovo
Suvremeni će čovjek prijeći prag k osobnoj vjeri tek onda kad se vlastitim životom osvjedoči o ljepoti i istini vjere. Učiniti sve da vjerske istine, vjera, budu ne samo predmet naviještanja polaznicima vjeronauka i kateheze, nego da one postanu i njihova vlastita životna istina, njihov osobni životni stav i opredjeljenje, povlašteni je put evangelizacije i kateheze i naše Crkve, ističe biskup Hranić
Đakovo, (IKA) – Predsjednik Vijeća za katehizaciju HBK đakovačko-osječki pomoćni biskup dr. Đuro Hranić uputio je poruku na početku školske i pastoralne godine 2009./2010. Poruka ima za naslov “Ne ostanimo na pragu vjere…” a upućena je učenicima, roditeljima, vjeroučiteljima i vjeroučiteljicama, katehetama i katehistima te redovnicama i svećenicima.
Današnje ozračje relativizma ne pogoduje da djeca i mladi, a na poseban način odrasli kršćani, dosegnu prag osobne vjere. Tako mnogi, koji su bili kršteni i primili sustavnu katehezu i sakramente, još dugo oklijevaju da povežu svoj život s Isusom Kristom, ako čak ne izbjegavaju religioznu formaciju u ime svoje slobode. Upravo takvima, a s njima i svima nama, papa Benedikt XVI. je u homiliji na početku svoga pontifikata poručio da se ne bojimo prijeći taj prag vjere koji vodi do osobnoga susreta s Kristom, piše biskup Hranić.
U nastavku svoje poruke ističe kako tradicija Crkve, shvaćena kao teološka veličina, nikada nije bila nešto statično. Ona je, daleko više, uvijek bila živo posredovanje nadolazećega, a vjernost tomu nadolazećemu čuvala je trajno u svom okrilju. Ta je živa vjernost uvijek bila i stvarateljska vjernost Crkve. U tom kontekstu razumijemo da će i suvremeni čovjek prijeći prag k osobnoj vjeri tek onda kad se vlastitim životom osvjedoči o ljepoti i istini vjere. Učiniti sve da vjerske istine, vjera, budu ne samo predmet naviještanja polaznicima vjeronauka i kateheze, nego da one postanu i njihova vlastita životna istina, njihov osobni životni stav i opredjeljenje, povlašteni je put evangelizacije i kateheze i naše Crkve, ističe biskup Hranić.
Promatrajući u tom svjetlu službu naviještanja, postaje jasno da su svećenici, zajedno s vjeroučiteljima i odgajateljicama u vjeri, pozvani razabirati da je nemoguće poistovjećivati vjeronauk u školi s katehezom u župnoj zajednici. I kada bi to činili, ne smiju zaboraviti da vjeronauk u školi, s obzirom na dob učenika, prati katehezu u župi samo do njihove određene dobi, a da je kateheza u župi nešto daleko šire. Naime, tek su odrasli vjernici prvi naslovnici župne kateheze. U tom je smislu vjeronauk u školi u službi naviještanja Crkve. Istodobno je tako i vjeroučitelj u službi Crkve.
Na kraju svoje poruke biskup Hranić se obraća vjeroučiteljima i vjeroučiteljicama i redovnicama te ih potiče da njihovo katehetsko djelovanje bude prožeto sviješću kako “kršćanska vjera, živa riječ Krista Velikog Svećenika, nije vjera klišeja niti mrtvih formula. Ona je vjera svakodnevnih iskustava i konkretnoga kršćanskoga života pojedinih vjernika. Hodite sa svakim čovjekom do praga njegove osobne vjere te ga uvedite u živi susret s Isusom Kristom. No, pritom ne zaboravimo: u vremenu tehničkih dostignuća, u kojemu nam se nekada čini da je govor suvremenoga čovjeka nerječit te da on zaboravlja govoriti živom riječju svoga iskustva, govorimo s njim njegujući i tradicionalni govor Crkve u kojemu će upravo današnji čovjek moći pronaći i ono što sam ne može izreći”, poručuje biskup Hranić u svojoj poruci uz početak nove školske i pastoralne godine.