PISMO BISKUPA KOMARICE RADOVANU KARADĆIŠU "Da li đe nas katolike nača pravoslavna brađa, predvošena Vama kao deklariranim pravoslavnim vjernikom, doista iskorijeniti iz ovih krajeva, čto kroz mnoga ranija stoljeđa nisu u~inili ni nekrčđani ni nevjernici?

” – “Mogu li se nadati da ste me ispravno shvatili i da đete s nama, svojim miroljubivm susjedima ubuduđe postupati u duhu Božjih zakona, koje – kao sami kažete – počtujete?”
Zagreb, 12. 5. 1995. (IKA) – Banjolu~ki biskup Franjo Komarica uputio je 11. svibnja pismo predsjedniku tzv. Republike Srpske Radovanu Karadžiđu glede tečkog etnocida i kulturocida te sustavnog uničtavanja Katoli~ke Crkve na podru~ju banjolu~ke biskupije. Pismo upuđeno Radovanu Karadžiđu biskup Komarica je poslao i predsjedničtvu HR Herceg-Bosne, predsjedniku Republike Hrvatske dr. Franji Tušmanu, predsjedniku tzv. Savezne Republike Jugoslavije Slobodanu Miločeviđu, patrijarhu Pavlu, apostolskoj nuncijaturi BiH, te tajničtvu BK Bosne i Hercegovine. Izvječđujuđi Radovana Karadžiđa o najnovijim tečkim zlo~inima nad potpuno nedužnim grašanima tzv. Republike Srpske, a posebice nad službenicima Katoli~ke Crkve, sveđenicima, redovnicima i redovnicama te nad crkvenom imovinom – crkvama i samostanima, biskup Komarica isti~e: “Izvječđujuđi pročlih dana ministarstvo vjera i MUP RS (kao i lokalne organe vlasti) o svakom pojedinom od tečkih zlodjela, o~ekivao sam opravdano od njih da đu dobiti barem odgovor. Do sada mi nije omoguđeno – ne mojom krivicom – uspostaviti kontakt ni s jednom kompetentnom osobom – glede rječavanja vrlo aktualnih pitanja vezanih uz ugrožene osobe i imovinu Katoli~ke Crkve”. Navodeđi redom zlo~ine koji su se u Banjoj Luci zbili tijekom posljednjih desetak dana (kao čto su protjerivanje ~asnih sestara iz samostana u Bosanskom Aleksandrovcu i Novoj Topoli 4. svibnja o.g, ručenje drevnog franjeva~kog samostana i župne crkve na Petriđevcu, 7. svibnja o.g, pri ~emu su ~lanovi samostanske zajednice tečko maltretirani i zlostavljani, a fra Alojzije Atlija je smrtno nastradao, te ručenja viče župnih crkava) biskup Komarica upozorava: “Vama je poznato da smo se i ja i svi moji sveđenici, redovnici i redovnice, kao i nači vjernici katolici maksimalno trudili oko čirenja atmosfere nenasilja, pračtanja, i ljubavi prema onima koji su nam mnogo zla i nepravde u zadnje tri godine nanijeli! Vama je poznato, da je do sada unato~ izrazito miroljubivog držanja katolika – Hrvata i drugih – na podru~ju banjolu~ke biskupije, 2/3 mojih vjernika, tj. preko 55.000 moralo napustiti svoje domove i zavi~aj, a preko 400 potpuno nedužnih civila u svojim domovima ubijeno i masakrirano – bez da su do sada našeni i kažnjeni po~initelji”, te nastavlja: “Vama je poznato raznovrsno, tečko maltretiranje viče desetina hiljada katolika ovog podru~ja, koji su unato~ svemu željeli ostati na svojim ognjičtima u miru i počtovanju sa svojim susjedima”. Upozoravajuđi Radovana Karadžiđa kako mu mora biti poznato trogodičnje krčenje svih ljudskih i grašanskih prava i sloboda, a koja se jam~e Ustavom tzv. Republike Srpske, te izjavama njenih ~elnika, nad miroljubivim narodom banjolu~ke biskupije, biskup banjolu~ki pita: “Da li se sve ovo s nama dogaša doista bez Vačeg znanja i odobrenja?… Da li đe nas katolike nača pravoslavna brađa, predvošena Vama kao deklariranim pravoslavnim vjernikom, doista iskorijeniti iz ovih krajeva, čto kroz mnoga ranija stoljeđa nisu u~inili ni nekrčđani ni nevjernici? ćto smo mi katolici, koji želimo živjeti u ovom kraju na načim stoljetnim ognjičtima, joč trebali u~initi onim načim susjedima, pravoslavnim Srbima, koji nas ne žele prihvatiti ni kao brađu u istoj vjeri, ni kao dobrodočle miroljubive susjede? Da li se Vi kao deklarirani pravoslavni krčđanin doista nadate Božjem blagoslovu i dobru, kako za sebe osobno, tako i za svoj narod i sestrinsku SPC na ovim prostorima kad ste dopustili, ili barem u~inkovito ne sprije~avate, ovolika zla nad nedužnim svojim bližnjima?”. Biskup Komarica dalje u pismu upozorava Radovana Karadžiđa kao im je obojici dužnost ~initi pravdu u istini i ljubavi i voljeti Boga i bližnjega prije stupanja pred božanskog, pravednog Suca, te iznosi svoju, ali i svih vjernika njegove biskupije, nadu i o~ekivanja da đe se čto skorije omoguđiti pozitivno rječavanje svih aktualnih pitanja i začtita grašana i imovine u banjolu~koj biskupiji. “Mogu li se nadati da ste me ispravno shvatili i da đete s nama, svojim miroljubivm susjedima ubuduđe postupati u duhu Božjih zakona, koje – kao sami kažete – počtujete?”, stoji na kraju pisma biskupa banjolu~kog Franje Komarice upuđenoga predsjedniku tzv. Republike Srpske Radovanu Karadžiđu.