Pismo biskupa Puljića obiteljima

Dubrovnik, (IKA) – U Godini obitelji i uz svetkovinu Duhova dubrovački biskup Želimir Puljić uputio je pismo dubrovačkim obiteljima. To je drugo pismo koje biskup upućuje obiteljima u Godini obitelji koja se obilježava u Dubrovačkoj biskupiji.
Biskup Puljić u uvodu ističe obitelj kao zajednicu osoba. Kao povod za takvo razmišljanje o obitelji biskup navodi svetkovinu Duhova “kao događaj Božje objave i komunikacije koja je stvorila veliku obitelj Crkve i zajedništvo među različitim ljudima i narodima”. Biskup dalje citira crkvene dokumente u kojima se kaže kako se na vjenčanju po božanskoj uredbi rađa ustanova čvrstog zajedništva koja postaje “intimnom zajednicom života i ljubavi” (GS 48), ističući da je “obitelj kao prva škola “društvenih vrlina” u središtu posebne društvene i crkvene brige i skrbi”.

U prvom dijelu pisma biskup Puljić govori o ljubavi kao temelju obiteljskog zajedništva, podsjećajući na svetopisamske izvore. “Nutarnje počelo, temelj i snaga obitelji kao zajednice osoba jest ljubav”, ističe biskup Puljić. Kad međutim nema ljubavi, onda se ne govori o “zajednici osoba”, već o udruzi, bratstvu, klubu i ortaštvu, jer pojedinci se druže i ujedinjuju više iz osobnih ili skupnih interesa, nego radi boljitka drugih. Za razliku od različitih društvenih udruživanja biskup Puljić ukazuje kako je obiteljski život nešto sasvim drugo. “Obiteljski, pak, način života ravna se načelom boljitka za druge. Temelj njihovog zajedništva je nesebična ljubav koja je “velikodušna i ne traži svoje, sve vjeruje i svemu se nada”. Cilj i zadatak supružnika je ostvariti ideal zajedništva koji spaja “dva srca u jedan par”, povezuje “dva dara jednom tajnom” i “dvoje ljudi jednim kućanstvom”. Oni svakim danom bivaju svjesniji kako je njihova bračna sreća zapravo u njihovim i Božjim rukama. Na taj način brak postaje “zvanjem i zadatkom što ga mladenci preuzimaju pred Bogom i pred Crkvom doživotnim obećanjem”. Sakrament ženidbe istodobno je i poziv i zapovijed.
U drugom dijelu pisma obiteljima biskup Puljić govori o zajedništvu kao zadatku i poslanju i osvrće se na izazove koji se postavljaju pred obitelji našeg vremena. Biskup ističe poteškoće obitelji u prijenosu biološkog života i života vjere u obiteljima. Kao posljedicu tome ističe ozbiljnu demografsku krizu koja bi mogla ugroziti našu sposobnost ravnopravnoga sudjelovanja u zajednici europskih naroda. Stoga biskup Puljić smatra kako je “obiteljima potrebna svestrana pomoć, kako na društvenom tako i na moralnom i crkvenom području” te upućuje na Direktorij za obiteljski pastoral koji donosi konkretne smjernice u tom pogledu.

Osvrnuvši se na vrijednost obitelji kao zajedništva osoba, biskup Puljić pojašnjava kako se vjenčanjem dvije životne povijesti ujedinjuju u jednu, ali oni ne prestaju biti dvoje, već počinju zajedno planirati, misliti i živjeti jedno za drugo. Oni su svjesni kako svatko od njih ima svoje okruženje, svoje roditelje, vlastite sklonosti, temperament i karakter, ali dopuštaju drugome neka uđe pod njegov krov, te osjeti njegove radosti i tjeskobe, žalosti i nade, dodaje biskup Puljić, naglašavajući ljubav kao najvažniji čimbenik braka. Navodi i druge kreposti i vrline kao što su strahopoštovanje, povjerenje, žrtva i zahvalnost. Biskup poručuje kako je stvaranje zajednice osoba zadatak pred kojim se nalazi svaka obitelj te da je ono i milosno stanje za koje se valja Bogu moliti i isprositi zagovor, zaštitu i blagoslov Svete Obitelji.
Na završetku pisma biskup izražava želju da bračni parovi kao “intimne zajednice života i ljubavi” (GS 48), u tijeku Godine obitelji prodube obiteljsko zajedništvo, prisjete se svojih obećanja te sve više postanu osnovnom stanicom župe i biskupije. Biskup poziva i sve članove obitelji da riječju i primjerom svjedoče svoju vjeru, te zauzeto i aktivno sudjeluju u društvenom životu, kao i u životu i poslanju Crkve.