Požega, (IKA) – Požeški biskup Antun Škvorčević sazvao je 20. lipnja članove Zbora savjetnika, Stolnog Kaptola, arhiđakone i dekane svoje biskupije te ih je u dvorani bl. Alojzija Stepinca Biskupskog doma u Požegi obavijestio da je papa Benedikt XVI. 18. lipnja uspostavio Đakovačko-osječku crkvenu pokrajinu u koju je ušla i Požeška biskupija. Biskup je protumačio svećenicima razloge i važnost te odluke, o kojima je prije nekoliko godina raspravljao i dao svoju potporu Zbor savjetnika, Prezbitersko vijeće i dekanatski skupovi svećenika te Biskupije. Ujedno je biskup Škvorčević predstavio svoje pismo, upućeno vjernicima, koje se u nedjelju 22. lipnja čita u svim crkvama Požeške biskupije. Biskup ističe: “Zakonik kanonskoga prava navodi da se crkvena pokrajina uspostavlja radi promicanja zajedničke pastoralne djelatnosti susjednih biskupija u skladu s okolnostima osoba i mjesta i da bi se unapređivali međusobni odnosi dijecezanskih biskupa (usp. kan. 431 čl. 1). Osnivanje Slavonske crkvene pokrajine ima povijesno i pastoralno opravdanje. Još u srednjem vijeku Slavonija je uz Hrvatsku i Dalmaciju bila posebna kraljevina. Krajevi Slavonije, uključujući i Srijem za vrijeme osmanlijske vladavine kroz 160 godina dijelili su istu tešku sudbinu koja ih je čvrsto povezala. Osim toga stanovništvo tih područja ima karakterna obilježja, različita od stanovništva susjednih hrvatskih pokrajina, govori svojim dijalektom. Slavonija je jedna od četiri hrvatske pokrajine, koja obiluje prirodnim bogatstvima. No, u novije doba, za vrijeme komunističke vlasti bila je zanemarivana i osiromašivana, što se osjeća sve do danas. Teško su je pogodila stradanja u Domovinskom ratu, osobito zapadnu i istočnu Slavoniju, s gradovima Vukovarom i Pakracom, čije posljedice još nisu izliječene. Ove posebnosti hrvatskog Istoka traže da im se pristupi s posebnom brigom i pozornošću te pomogne u nastojanju oko duhovne i materijalne izgradnje. Kad je u sjevernom dijelu Hrvatske 1852. godine ustanovljena Zagrebačka metropolija nazvana je Hrvatsko-slavonska crkvena pokrajina. Nije se u njezinu nazivu mogla zanemariti Slavonija kao zasebna povijesno-politička stvarnost. Kada je pak 1969. godine uspostavljena Splitsko-makarska crkvena pokrajina sa sjedištem u Splitu i Riječko-senjska sa sjedištem u Rijeci, nije uspostavljena i crkvena pokrajina u Slavoniji, jer je na tom području u to vrijeme postojala samo jedna biskupija (Đakovačka ili Bosanska i Srijemska). Ustanovljenjem Požeške biskupije (koja se prostire na području zapadne i srednje Slavonije) 1997. otvorena je mogućnost da se osamostaljenjem Srijemske biskupije i uzdizanjem Đakovačko-osječke nadbiskupije utemelji i Đakovačko-osječka crkvena pokrajina. To je ostvareno odlukom pape Benedikta XVI. te je Slavonija uspostavljena u svom pokrajinskom crkvenom identitetu i dostojanstvu. Zacijelo će suradnja među biskupijama u novoj crkvenoj pokrajini doprinijeti čvrstini i rastu Isusove Crkve na hrvatskom Istoku te duhovnom dobru ljudi, iskušanih teškim nevoljama. Požeška biskupija, odsada u sastavu nove Đakovačko-osječke crkvene pokrajine, i dalje je u Zagrebu suvlasnica Međubiskupijskog i Bogoslovnog sjemeništa, zajednički nam je Međubiskupijski crkveni sud i neke druge ustanove, te ona tako u novim okolnostima nastavlja svoju povezanost i suradnju sa Zagrebačkom nadbiskupijom i metropolijom. Dok sa zahvalnošću, razumijevanjem i radošću prihvaćamo spomenutu odluku pape Benedikta XVI., molimo da Božji blagoslov pomogne plodnu suradnju među biskupijama na našem području kako bi ona donijela obilje duhovnog dobra dušama”.