Krk, (IKA) – U subotu 23. studenoga ove godine iz franjevačke crkve na Ksaveru u Zagrebu bit će preneseni posmrtni ostaci krčkog biskupa Antuna Mahnića u krčku katedralu. Svečani ukop u krčkoj prvostolnici bit će priređen u 11 sati. Biskup Mahnić je preminuo u Zagrebu 1920. godine i zbog tadašnjih političkih neprilika nije mogao biti pokopan u Krku, ali su krčki svećenici već u ono vrijeme izjavili da neće mirovati sve dok tijelo pokojnog biskupa ne bude pokopano u krčkoj katedrali. Tim povodom krčki biskup Valter Župan uputio je pismo vjernicima u kojem zahvaljuje Bogu “da će se ove godine ostvariti taj toliko željeni i dugo očekivani događaj”.

Antun Mahnić rodio se 14. rujna 1850. godine u selu Kobdilj, župe Štanjel (Sv. Danijel), na slovenskom Krasu blizu Gorice. Austrijski car Franjo Josip imenovao ga je krčkim biskupom 22. studenoga 1896., a papa Lav XIII. ga je potvrdio 3. prosinca iste godine. Dana 17. veljače 1987. zaređen je za biskupa u Gorici, a 27. ožujka iste godine ustoličen je u krčkoj katedrali. Umro je 14. prosinca 1920. i pokopan je u kanoničkoj grobnici na Mirogoju u Zagrebu, odakle je 1929. godine njegovo tijelo preneseno i pokopano u crkvi franjevaca trećoredaca na Ksaveru u Zagrebu.

“Biskup Antun Mahnić”, piše u svom pismu krčki biskup Valter Župan, “ostavio je svojim neumornim radom i svetim životom neizbrisive tragove u životu svećenika i vjernika laika Krčke biskupije. Širinu duha i zauzetosti tog velikana iz ne tako davne crkvene povijesti možemo promatrati na mnogim poljima njegova biskupskog rada. Brinuo se za duhovni život svećenika, svjestan da je revni svećenik pravi blagoslov za vjernike, jedan od najvećih darova što ih Bog daje svome narodu. Zato je nastojao oko stručne i duhovne izobrazbe svećenika, koji će biti sposobni suočiti se s brojnim vjerskim, kulturnim i socijalnim pitanja. Njegova veličina prepoznatljiva je i u činjenici da je znao upravo neobičnom lucidnošću raspoznavati znakove vremena. Bio je čovjek duboke vjere, koji se hrabro trudio odgovoriti ne lakim izazovima vremena. Jedan je od rijetkih, a možda i jedini, koji je u to vrijeme konkretnim i dobro organiziranim djelovanjem među Hrvatima i Slovencima nalazio ustuk pogubnim ideologijama koje su pokazale i među nama svoju razornu moć u prošlom stoljeću, ali i danas. Bio je svjestan da starije osobe teško shvaćaju nove potrebe. Zato je sve svoje sile i raspoloživa sredstva uložio u odgoj mladeži, naročito srednjoškolske i visokoškolske, smatrajući pritom vjersko neznanje najvećom zaprekom napretku. Biskup Mahnić zauzimao se za odgoj i formaciju vjernika laika. Dobro je znao, već davno prije Drugoga vatikanskog sabora, da vjernici laici imaju svoju nenadomjestivu ulogu i poziv u javnom životu i da tu ulogu ne mogu izvršiti svećenici. Zato je radio na osvješćivanju i udruživanju vjernika laika”.
Biskup Župan u pismu podsjeća i kako je biskup Mahnić veliku važnost pridavao sredstvima priopćavanja. “Uvidio je značaj tiska u javnom životu. Tisak stvara duh vremena. Izjavio je jednom da će se katolici ubrzo morati skloniti u katakombe, ne budu li upotrebljavali tisak da ljudima navijeste evanđeoska načela. Bio je vrstan izdavatelj i urednik više revija, osnivatelj katoličkih tiskarskih poduzeća, te oštroumni i sposobni pisac. S pravom, dakle, tvrdimo da je bio moderni apostol. Mahnić, brižljiv otac i pastir, trpio je gledajući kako se bespoštedno iskorištavaju naši ljudi. Zato je osnivao ustanove u kojima su ljudi pod povoljnim uvjetima posuđivali novac, a osnovao je na svom imanju ogledno poljoprivredno dobro, gdje su naši poljoprivrednici dobivali upute kako unaprijediti poljoprivredu”, piše biskup Župan.

“Od Mahnićeve smrti prošlo je više od 80 godina. Naše vrijeme, ispunjeno brojnim i raznovrsnim problemima, u isto je vrijeme obilježeno snažnim prodorom Duha koji je Crkvi udahnuo novu svježinu Drugim vatikanskim saborom. Taj isti Duh Božji snažno je i proročki djelovao i u našem pokojnom biskupu, nadahnuvši ga mislima i smjernicama po kojima je u svom vremenu bio pastir poput stražara, koji je dalekovidno vidio opasnosti i nalazio rješenja. To potvrđuje i činjenica da je već pola stoljeća prije koncila bio veliki pobornik narodnog jezika u liturgiji. Po proroku Jeremiji Bog je svojemu narodu obećao da ga nikada neće ostaviti bez pastira koji će ga okupljati i voditi. Zahvalni smo Bogu na njegovoj vjernosti, što nam je u prijelomnim vremenima dao pastira koji je neustrašivo stao na obranu istine i sačuvao vjernike Krčke biskupije od pogubnog utjecaja bezbožnih ideja koje su donijele rasap gdjegod su zavladale, čije posljedice svakodnevno osjećamo”.

Biskup Župan stoga poziva vjernike da upoznaju “vjernički lik našega velikog biskupa” i usvoje “bar nešto od njegova duhovnog i intelektualnog bogatstva po kome je učinio tako mnogo dobra ne samo u našoj biskupiji, nego u cijeloj Hrvatskoj i Sloveniji”. U tome pogledu, izvijestio je krčki biskup, narednih mjeseci bit će organizirano više duhovnih obnova i seminara po župama i u domu za duhovne vježbe “Betanija”. Pored toga, uoči prijenosa posmrtnih ostataka biskupa Mahnića u krčku prvostolnicu u petak 22. studenoga održat će se u Krku kolokvij na kojem će razni predavači osvijetliti njegov lik, djelo i poslanje. Biskup na kraju poziva vjernike da u što većem broju okupe u Krku na dočeku i ukopu posmrtnih ostataka biskupa Antuna Mahnića u subotu 23. studenoga u 11 sati. “Dao Svemogući Bog da velebni lik biskupa Mahnića i danas bude svjetlo, uzor i poticaj vjerničkom životu i pastoralnim aktivnostima”, zaključuje u svom pismu krčki biskup Valter Župan.