Rim, (IKA) – U povodu svetkovine sv. Franje, generalni ministar Reda manje braće fra Michael Anthony Perry uputio je subraći pismo naslovljeno “Franjo nas poziva na ekološko obraćenje”.
U tom vidu poziva na promišljanje o enciklici “Laudato si'”, te ističe: “Osjećamo se dvostruko pozvanima: kao svi ljudi dobre volje, jer se Petrov nasljednik obratio svima nama, i kao franjevci, jer pozivanje na Franju Asiškoga provlači tim tekstom već od njegova naslova”.
Potiče svakoga člana reda da encikliku čita, meditira i učini predmetom bratskoga razgovora, jer “riječ je o temi koja nas se uistinu tiče, nas kao manju braću, nasljedovatelje Gospodinove na način Franje Asiškoga. A Franjo nas poziva da stvorenja gledamo duhovnim očima, to jest pokrenuti Duhom Gospodnjim i postavši vjerničke oči, tako da bolje živimo svu stvarnost”.
Vjera nam ne daje vidjeti neki svijet različit od ovoga stvarnoga, ali nam pomaže drukčije gledati isti taj svijet. Taj drukčiji pogled moći će imati blagotvoran učinak i u perspektivi brige za okoliš. Polazeći od vjere, moći ćemo podsjetiti same sebe i svijet da su prirodne stvarnosti, voda, zrak, zemlja, šume, također Božja stvorenja. To zapažanje, elementarno za svakoga vjernika, ima blagotvoran učinak da nam pomogne izaći iz bipolarnog odnosa čovjek – priroda, jer u taj odnos uključuje treći element koji inače riskira da postane konfliktan, a taj treći nužni element jest Bog. Ako u našem promatranju postoje samo čovjek i prirodne stvarnosti, pojavit će se sukob koji želi utvrditi tko između dvoje zapovijeda; ako pak imamo na umu da smo i mi i priroda Božja stvorenja, priznajući da je on izvor i početak svega, da je iznad nas, ponovno ćemo pronaći uravnoteženost pomirenog odnosa, ističe se u pismu.
Nadalje se ističe kako se druga promišljanja mogu roditi iz pogleda duhovnoga iskustva Franje Asiškoga, “njegov poziv na siromaštvo postaje modelom skromnosti u upotrebi prirodnih bogatstava, što je danas sve potrebnije i što bi trebalo označavati naš stil života. Njegov bratski odnos ne samo s osobama, nego također sa životinjama i sa stvarima, može nas poučiti drukčijem načinu ulaženja u odnos sa životom, s onima koje susrećemo i sa stvarima koje upotrebljavamo. Bilo bi tako lijepo postati “univerzalnom braćom”, kako nas Franjo uči i kako naš poziv manje braće od nas traži!” Franjo nas podsjeća, ističe se u pismu, da nije dovoljno “imati Duh Gospodnji”, nego je potrebno također i “njegovo sveto djelovanje”. Posvješćivanje da je voda dragocjeno dobro treba se pokazati i u osobnoj i zajedničkoj disciplini koja nastoji izbjegavati nepotrebno trošenje vode, što se u nekim zemljama lako može dogoditi. Razmišljanja o pretjeranom trošenju energenata, što je izvor zagađivanju, trebat će također utjecati na korištenje, osobno i zajedničko, struje, grijanja, klima uređaja ili aparata za hlađenja. Informacije o gomilanju otpada, osobito plastičnog i onog koji nije biorazgradiv, i o njegovu razgrađivanju moraju usmjeravati naša ponašanja u korištenju deterdženata i gomilanju otpada, koji mogu biti razgrađeni na prikladan način. Također kao potrošači (budući da smo to neizbježno i mi) trebat ćemo naučiti da izabiremo naše nabave uzimajući u obzir i druge elemente etičke naravi, osim ekonomske prikladnosti i komotnosti”. Na kraju pisma upućen je poziv članovima Reda da učine sve što je u njihovoj moći “pred teškom opasnošću u kojoj se nalazi sve stvoreno i pred potrebama tolike braće i sestara koji traže našu solidarnost i prihvaćanje. Bit ćemo tada graditelji budućnosti mira, budućnosti održive i bratske, za našu zajedničku Kuću i za sve nas”.