Prečasnoj Biskupskoj konferenciji Bosne i Hercegovine

Prigodom početka službenog djelovanja Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine, pošto joj je Sv. Stolica odobrila Statute odlukom od 8. prosinca 1994, u ime Hrvatske biskupske konferencije i u svoje osobno ime upućujem srdačne čestitke praćene usrdnom molitvom da Duh Sveti – Branitelj (usp. Iv 14,26) trajno prati svojim svjetlom, mudrošću i jakošću rad nove Biskupske konferencije kojoj je povjerena pastoralna briga za sve katoličke vjernike u državi Bosni i Hercegovini.
Uzoriti gospodine Kardinale i ljubljena braćo u Episkopatu, u skladu sa Zakonikom kanonskoga prava na nov način preuzimate odgovornost za Crkvu u Bosni i Hercegovini u neizrecivo teškom vremenu za vas, za svećenike, redovnike, redovnice i ljubljene vjernike. vaše su biskupije teškim i neshvatljivim nasiljem opterećene neopisivim patnjama; rastrgane su “krvlju pisanim granicama” i s velikih područja izbrisana je prisutnost vjernika; protjerivanjem tisuća i stotina tisuća katoličkih vjernika iz njihovih župa i domova biskupije su dovedene u tragičan položaj i stavljene pred mučno pitanje: da li će opstati ili će velikim dijelom biti iskorijenjene iz svog tisućljetnog tla?
Sve se to događa na svršetku XX. stoljeća na tlu Europe koja se poziva na svoju civilizaciju i prepuna je Deklaracija o ljudskim pravima, o poštivanju međunarodno priznatih granica i država, o miru i pravdi. Međutim nasilje traje i još viče prijeti; nada u siguran i slobodan povratak prognanih sve se viče gasi; kao da se priznaje i ozakonjuje jedino pravo, pravo jačega. Sebični interesi moćnih isključuju proglašivana načela koja su doživjela brodolom. Dok Sarajevo obilježuje tisuću dana svoje opkoljenosti, izloženosti gladi, strahu i smrti, Biskupska konferencija počinje djelovati. Neka bude glas žrtava i krik za pravednim mirom. Samo pravedan mir može ispraviti nepravde i vratiti prognane. Pravedan mir je protivan svakoj nepravdi, a jamči sigurnost i slobodu svima.
U mračnim okolnostima kao Biskupska konferencija preuzimate u svoje srce patnje povjerene vam Crkve, ali ne bez nade koja ima svoj izvor u Božjem Srcu. Sjedinjeni smo s vama u patnji ali i u nadi. Povezani smo s vama u molitvenom vapaju da Gospodin – Gospodar i Sudac povijesti – svojom ljubavlju i svemoći izvede iz ovog mraka u svjetlo pravednoga mira povjerenu vam Crkvu i sve stanovnike poharane Bosne i Hercegovine.
Bit ćemo povezani s vama u razmišljanjima i traženjima rješenja pastoralnih pitanja u okviru svih mogućnosti Crkvenog zakonika i preporuka Svete Stolice. Crkva u Hrvata ipak ostaje jedno, makar pod vodstvom dviju Biskupskih konferencija i makar na prostorima dviju međunarodno priznatih država.
Uzoriti gospodine Kardinale, predraga braćo Biskupi, trajno vas uključujemo u molitve; trajno smo povezani s vama Kristovom ljubavlju i čovječnom solidarnošću želeći biti Simon Cirenac na križnom putu Crkve i naroda.
Neka Gospodin posveti svojim Križem sve patnje hrvatskog naroda i svih ljudi! Neka sve boli budu zalog uskrsnuća!
Povjeravamo vas, vaše svećenike, redovnike, redovnice i sve patničke vjernike Bezgrešnom Srcu Djevice i Majke Marije da svojim zagovorom pred Presvetim Trojstvom požuri pobjedu Božju, pobjedu Istine nad lažima, pobjedu Ljubavi nad mržnjama, pobjedu pravde nad svim nepravdama!
Isus i vama upućuje riječi: “Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se!” (Mt 14, 27). Uskrsnuli Gospodin i vas pozdravlja: “MIR VAMA!” (Iv 20, 19).
Želimo vama, predraga braćo, sve Božje blagoslove uz srdačne i bratske pozdrave u Gospodinu.

U Zagrebu, 26. siječnja 1995.

Franjo kard. Kuharić
predsjednik Hrvatske biskupske konferencije