Pismo požeškog biskupa svećenicima u prigodi Svećeničke godine
Požeški biskup Antun Škvorčević
Požega (IKA )
Pozivam neka se svatko od nas zaustavi pred likom sv. Ivana Vianneya, ispita vlastito stanje duha i duhovnosti te vršenje svoga svećeničkoga poslanja, jer samo vjernost pozivu, vjerodostojnost života i posvemašnja predanost poslanju donose ispunjenje i radost, ističe se u pismu
Požega, (IKA) – Na spomendan 150. obljetnice smrti sv. Ivana Vianneya, 4. kolovoza, požeški biskup Antun Škvorčević uputio je pismo svećenicima svoje biskupije. U njemu biskup ponajprije zahvaljuje svećenicima za njihovo služenje i kaže: “Ovim bih Pismom želio zahvaliti svakom pojedinom članu našega Prezbiterija – vama dijecezanski i redovnički svećenici – što u životnim okolnostima označenima brojnim protivnostima ustrajno ponavljate sa sv. Pavlom ‘znam komu sam povjerovao’ (2 Tim 1,12) te nastojite ‘čvrsto stajati u Gospodinu’ (usp. Fil 4,1), vršeći svoje poslanje i dopunjujući vlastitom patnjom ono ‘što nedostaje mukama Kristovim za Tijelo njegovo, za Crkvu’ (Kol 1,24).” Riječi zahvale završava pokajanjem: “Skrušenim srcem zajedno s vama molim da nam Bog oprosti sve naše nesavršenosti i grješnosti, zlo koje se rađa i u našim redovima.”
Biskup potom podsjeća na proglašenje Svećeničke godine te poziva svećenike da slijede Papin poticaj u nastojanju oko vlastite duhovne obnove. “Slijedeći poticaj pape Benedikta XVI. u Pismu prigodom proglašenja Svećeničke godine minuloga 19. lipnja, pozivam neka se svatko od nas zaustavi pred likom sv. Ivana Vianneya, ispita vlastito stanje duha i duhovnosti te vršenje svoga svećeničkoga poslanja, jer samo vjernost pozivu, vjerodostojnost života i posvemašnja predanost poslanju donose ispunjenje i radost. Uvjeren sam da nitko od nas neće dopustiti da ova ‘godina milosti Gospodnje’ (Lk 4,19) ostane bez odjeka u našim životima, nego će nastojati prihvatiti sve poticaje Duha, truditi se da nas on ‘ne nađe pozaspale’ (usp. Mk 13,36). U tom smislu želio bih se osvrnuti samo na neka pitanja koja zavrjeđuju posebnu pozornost u našem Prezbiteriju, te Vam tako pomoći da čitanje Papina Pisma bude što plodonosnije”.
Zatim je biskup podsjetio svećenike na iznenađujuću činjenicu svećeničkog poziva koji je Božji dar te ih je potaknuo na obnovu u molitvi po kojoj trajno žive iskustvo svoga poziva u dimenziji onostranosti, kao i na prihvaćanje drugih sredstava svećeničke duhovne obnove, koja će im biti posebno dostupna u programima tijekom Svećeničke godine. Biskup je upozorio kako je svećeništvo po sakramentu svetoga Reda utemeljeno u zajedništvu prema Bogu, biskupu, subraći svećenicima i drugim vjernicima te je istaknuo kako valja sve učiniti da ono ne bude ugroženo određenim svećeničkim individualizmom koji sprječava puni uspjeh evangelizacijskih napora.
Polazeći od djelovanja sv. Ivana Vianneya biskup je predstavio važnost vjerske pouke djece, mladih i odraslih te istaknuo mjesto i ulogu vjeronauka u školi, posebno sustavne župne kateheze. Podsjetio je na nužnost njegovanja Isusove osjetljivosti prema grješnicima, siromašnima i drugim ljudima u potrebi te je pozvao svećenike da s još većom zauzetošću organiziraju župni Caritas te i sami osobno djeluju na tom području. Zaključio je “sa željom i molitvom da nas tijekom Svećeničke godine poput sv. Ivana Vianneya obuzme snaga Duha Svetoga kako se u nikome od nas ne bi ugasilo Božje svjetlo. Molim Gospodina da po zagovoru Presvete Bogorodice svi budemo svjetlo u Hrvatskoj te ljudi vide ‘naša dobra djela i slave Oca našega koji je na nebesima’ (usp. Mt 5,16)”.