Draga braćo i sestre u Kristu!

Pred nama je spomen sv. Bakhite, koji već nekoliko godina, po uputi pape Franje, obilježavamo i kao Međunarodni dan molitve i promišljanja u svrhu suzbijanja trgovine ljudima. Dan je to kad posebno mislimo na žrtve i molimo za njih pitajući se što možemo učiniti kako bismo im pomogli do novog života, te što činiti kako bi se prestalo s trgovanjem ljudima.

Mnoge današnje žrtve započele su svoj život sretnim i bezbrižnim djetinjstvom, voljene i zaštićene u krugu svojih obitelji. Slično kao i sv. Bakhita koja je zapisala u svom životopisu:  „Živjela sam sretno i bezbrižno, ne znajući što je trpljenje.“ Odrastala je poput nas. Provodila je dane djetinjstva sa svoja tri brata i tri sestre, u uglednoj obitelji, na čelu s uspješnim ocem, sve do trenutka otmice, koji je potpuno promijenio njezin život. Postala je rob, poput robe s kojom može raditi tko što želi: iskorištavati je, preprodavati, zlostavljati. Postala je rob bez ikakva prava, bez glasa, bez zaštite, poput tolike djece i mladih, poput toliko odraslih, koji su pod strogim nadzorom svojih okrutnih i bezosjećajnih vlasnika, i danas, po cijelom svijetu.

Četvrti vlasnik Bakhite bio je jedan turski general, čiju je suprugu i punicu trebala posluživati. O tom vremenu sama kaže: „Svih tih godina koliko sam ostala u toj kući, ne sjećam se da je prošao i jedan dan bez neke rane. Kad bi ožiljak biča počeo zacjeljivati, na mene bi se spuštali novi udarci.“

Najstrašnije joj je iskustvo bilo, veli, kad je (zajedno s drugim robovima) bila obilježena, prolazeći kroz proces sličan tetoviranju. Bila je to uobičajena stara praksa po cijelom Sudanu: dok  je njezina gospodarica stajala kraj nje s bičem u ruci, jedna je žena donijela posudu bijelog brašna, posudu soli i britvu. Brašno je koristila da napravi uzorak na njezinoj koži, a onda bi po tim crtama duboko zarezala te rane napunila sa soli kako bi ožiljak trajno ostao. Sve skupa  114  isprepletenih uzoraka bilo je urezano u njezine grudi, stomak i na njezinu desnu ruku.

Teško možemo zamisliti neizdržive boli kroz koje je prolazila mlada Bakhita, kao i kroz što sve moraju prolaziti robovi i ropkinje danas, od najmlađe žrtve trgovanja ljudima, do najstarije. No, ipak možemo im pomoći. Ne samo oni među nama u redovništvu, koji konkretnim radom sa žrtvama pomažu njihovu izbavljenju i oporavku na putu do novoga života, ili preventivnim oblicima djelovanja: npr. preko predavanja ili propovijedi, nego i svi mi koji svakoga jutra, u sigurnosti naših samostana, molimo kod Jutarnje molitve blagoslivljajući Boga što je pohodio nas ljude, zarobljene grijehom, i što nas je otkupio. Zahvalni smo za Spasitelja, što je u Njemu ostvareno ono što je davno obećano: spasiti nas od naših neprijatelja i da će nam dati te mu izbavljeni iz ruku neprijatelja služimo bez straha, u svetosti pred Bogom, u sve dane svoje.

Čovječanstvo je spašeno i oslobođeno, a opet milijuni naše zarobljene braće i sestara još uvijek čekaju da ih netko pohodi, da ih otkupi, da ih izbavi od danonoćnog straha, od svakodnevnog iskorištavanja i zlostavljanja. Vjerojatno nam je poznat slučaj biskupa kojega je smrt zatekla u javnoj kući. Što se zapravo dogodilo? Molio je u svojoj kućnoj kapeli, svjestan svoje poodmakle dobi i približavanja trenutka smrti, pitajući se hoće li se spasiti. Gospodin mu je odgovorio: „Da, ali ne bez onih prostitutki u blizini tvoga biskupskog dvora!” To ga je duboko dirnulo, te se počeo zanimati koliko je potrebno novca da bi otkupio jednu od zarobljenih mladih žena seksualno iskorištavanih u javnoj kući nedaleko njegova dvora. Kad bi skupio koliko je njihov vlasnik tražio, otkupljivao bi jednu po jednu, i upravo u tom poslu zatekla ga je smrt. Da, i mi ćemo biti spašeni, ali ne bez žrtava trgovanja ljudima koji i u ovim  trenucima neizmjerno trpe.

Uključimo ih, draga braćo i sestre, posebno ovih dana u svoje molitve kako bi svi oni, koji su još uvijek u sjeni smrti, bili izbavljeni. Molimo da ih Isus – mlado Sunce s visine – obasja i po nama, da ih izbavi, i upravi noge njihove na put mira i oporavka, da ih izvede na putove slobode djece Božje.

Nakon mučnih iskustava Bakhitu je životni put doveo do redovnica u Italiji, prema kojima je osjećala veliku zahvalnost. Sama reče: „Te su me svete majke herojskom strpljivošću poučile o Bogu.“ I danas nam Bakhita poručuje:  „Preobrazba je moguća preko trpljenja.“  Ona je od fizičke zarobljenosti, koja je godinama trajala, došla do prave nutarnje slobode, slobode svetaca.

Neka nas zagovara u našim nastojanjima da u današnjim žrtvama trgovanja ljudima, mi, Bogu posvećene osobe, prepoznamo Isusa, Patnika. Neka Bog blagoslovi naša nastojanja i prikloni uho našim molitvama da u njima ostane živa nada u pobjedu dobra u njihovu osobnom životu.

Neka sv. Bakhita zagovara žrtve da budu izbavljene iz ruku trgovaca ljudima, njihovih vlasnika i onih koji ih iskorištavaju, te po strašnoj patnji kroz koju prolaze i one dođu do slobode tijela i duha, kako bi služile Bogu u svetosti, poput sv. Bakhite. Znamo da je papa Benedikt XVI.  2007. godine u svojoj enciklici Spe salvi  (U nadi spašeni), upravo sv. Bakhitu i cijeli njezin život stavio kao izuzetan primjer kršćanske nade.

Molimo i za one koji trguju ljudima, posebno mi, redovnice, jer su sve više upravo žene te koje se bave trgovanjem ljudima. U nekim dijelovima svijeta pravilo je da žene prodaju žene; da žene prodaju djevojčice i djevojke. Isto je tako zastrašujuća činjenica da se toliko djece prodaje, iskorištava, zlostavlja. U nekim dijelovima Afrike i Azije djeca čine veći dio žrtava, a u određenim područjima zapadne Afrike  čak 100% žrtava trgovanja ljudima su djeca.

Sveta Bakhito, moli za nas! Moli za sve žrtve trgovanja ljudima!

Uz sestrinski pozdrav u našem Spasitelju i Osloboditelju, s. Viktorija