Pismo sarajevske mladeži Sv. Ocu i mladima cijelog svijeta

Mladi katolici Sarajeva uputili su 6. siječnja posebno pismo papi Ivanu Pavlu II. i mladima cijeloga svijeta u povodu proslave X. svjetskog dana mladeži. Sveti Otac je na završetku proslava Svjetskoga dana mladeži u filipinskom glavnom gradu 15. siječnja, pred 4 milijuna ljudi, ponovno podsjetio međunarodnu zajednicu na tragediju Sarajeva i cijele Bosne i Hercegovine. Papa je posebno spomenuo, među porukama koje je dobio iz cijeloga svijeta, pismo mladih iz Sarajeva, rekavši “Molimo za njih! Kraljice mira, daj mir Bosni i Hercegovini!” Pismo objavljujemo u cijelosti:

“Sveti Oče i mladi katolici cijeloga svijeta,
Koristimo priliku da vas pozdravimo i izrazimo naču žalost što još uvijek nitko iz našega grada nije u mogućnosti slobodno izađi i pridružiti Vam se na ovom dragom susretu. S vama su dvije djevojke iz Sarajeva, Ana i Andreja, koje zastupaju Crkvu u Sarajevu i Bosni i Hercegovini. One su uspjele iziđi iz našega grada uz mnoštvo teškoća i trenutno studiraju u Zagrebu.
Evo najprije nekoliko riječi o nama u Sarajevu. Živimo u gradu čiji nekadašnji plemeniti izgled živi još samo u našim srcima. Sada je ovdje rat, ruševine, smrt, strah i mržnja. Mi smo na prvoj bojišnici strahovitoga duhovnog boja koji se već nepune tri godine vodi na ovim prostorima. Nače oružje je dobrota, praštanje, molitva, ljubav, ustrajnost, predanost. Divno pobjeđujemo u Onome koji nas je odabrao. Naša lica svjedoče jakost koju smo posudili od Gospodina. Nismo bježali od križa, uvijek je sa nama bio Krist. On nas je vodio, tješio i darivao divne ljude. Čuvao nas je od pogibelji. Ono što ovim želimo reći je iskren krik srca koji se u životu tako rijetko može čuti. Sve ove riječi su ustvari jedan veliki Getsemanski uzdah isklesan božanskom voljom u našim dušama.
Katolici Sarajeva žive u pet župa i čine oko 10% ukupnog stanovništva grada. Sastajemo se u jako teškim uvjetima, jer smo ograničeni samo na prostore župnih stanova, koji su jako mali. Ipak iz tih tako malih prostora izniklo je pet zajednica mladih, koji su s puno ljubavi uspjeli očuvati principe evanđelja u ovome gradu. U skoro svim župama postoje zborovi mladih koji svojom pjesmom slave ime Gospodnje na misnim slavljima. Pored teških uvjeta nikada veći broj mladih katolika nije se okupljao na zajedničkim molitvama, misama i drugim susretima koji zbližavaju ljude i učvršćuju ih u vjeri u Boga i u život koji je On stvorio, a ovdje je sveden na tako nisku cijenu. Naučili smo da Bog dopušta zlo da bi ljudima pokazao put prema dobru. Bog nam je uz križ dao i snagu da ga nosimo.
Teško bi bilo pobrojati sve aktivnosti počevši od kulturnih (koncerti, predstave, igrokazi i sl.), karitativnih (obilazak i pomoć starim, bolesnim, iznemoglim i napuštenim ljudima kojima nema tko pomoći, pa čak ni čašu vode dodati) i drugih sadržaja kojima se mladi katolici u Sarajevu bave, da bi sačuvali zdrav duh i pomogli ljudima s kojima žive. Obzirom da živimo u blokiranom Sarajevu, nemamo kontakt sa mladima iz Banjalučke, Mostarsko-duvanjske i Trebinjske biskupije. Znamo da je naročito teško mladima koji su ostali na području Banja Luke, te ih se sjetite u svojim molitvama, kao i mladih iz Tuzle, Zenice, Bihaća, Mostara i cijele Bosne i Hecegovine.
Samo zahvaljujući Božjoj ljubavi, kao darovima mnogih dobrih ljudi iz cijeloga svijeta, uspjeli smo preživjeti to sve, i nadajmo se ostati normalni mladi ljudi. Vjerujemo da se još uvijek ne razlikujemo od milijuna mladih ljudi, koji žive bez trauma koje nosi poniženje i gaženje ljudskog dostojanstva. Željeli bismo i mi živjeti životom dostojnim čovjeka.
Toplo se preporučamo u Vaše molitve i očekujemo pomoć i podršku u ovisnosti od Vaših mogućnosti. Posebno se zahvaljujemo Tebi, Sveti Oče, za Tvoju očinsku ljubav, kao i obilje radosti koje si nam podario tijekom cijeloga rata, a posebno u protekloj 1994. god. Naročito nas je dirnula Tvoja silna želja da nas posjetiš i s nama podijeliš nače boli i patnje. Najveća radost za nas katolike tijekom cijeloga rata je imenovanje našeg nadbiskupa msgr. Vinka Puljića kardinalom. Time smo osjetili da nismo sami, jer ovdje su stoljetni korijeni našeg naroda, pa bilo da nas tjeraju oluje ovoga svijeta ili griju tople zrake sunca, ovdje treba ostati i rasti, jer nas je Bog tu posijao. Velika utjeha za nas je činjenica da iza nas stoji cijela Kristova Crkva.
Mi bismo voljeli da nas je mimoišlo sve ovo zlo koje nas je pogodilo, ali Bogu Ocu s Kristom ponavljamo: “Ne moja, nego Tvoja volja neka bude!”
Na kraju, srdačno pozdravljamo Tebe, Sveti Oče, kao i sve mlade okupljene u Manili, i sve zajedno pozivamo da ove godine dođete u Sarajevo da bi zajedno snažno posvjedočili volju mladih da pobijede mir, pomirenje, moralna i materijalna obnova. Oružjem mira i pravde moramo pobjeđivati sile zla i rata, a s ljubavlju mržnju koja potamnjuje umove i ubija srca! Sve je moguće onima koji imaju vjeru i koji se pouzdaju u ljupku Kristovu snagu.
Ostajemo sa svima vama zajedno ujedinjeni u Kristu. Mladi katolici grada Sarajeva”.

UVOD!
Poštovani gospodine župane i ostala gospodo poglavarstvenici!

U ime odsutnog gospodina biskupa Širila, te prisutnih i odsutnih predstavnika Katoličke Crkve u ovom svečanom trenutku želio bih progovoriti nekoliko riječi. Tu smo da odamo zahvalnost svima Vama koji ste uložili znanje, rad i umješnost da se olakša i poboljša život naših građana.
U ime biskupije đakovačke i srijemske zahvaljujemo i na razumijevanju za nače programe i projekte: osvjetljenje đakovačke katedrale, obnovu zgrade Teologije u Đakovu, popravke i gradnje crkava i kapelica u kojima je županija posredno ili neposredno sudjelovala.
Protekle godine Crkva se uključila u zajednički život, svećenici svojim pastoralnim radom, djelatnici Caritasa rasuti po cijeloj biskupiji trudili su se da omekšaju tvrdi prognanički kruh, a vjeroučitelji u odgoju nače djece i mladih.
Prošla godina na nacionalnom planu obilježena je izuzetnim događajem koji će uđi u povijest cijele nače Crkve i države, to je pohod Svetoga Oca, golorukog hodočasnika mira! On nam je upravio snažnu poruku i obvezu da izgrađujemo naču zemlju Hrvatsku u miru, miru koji će u duhu kršćanskih i vjerskih načela počivati na istini i pravdi, slobodi i ljubavi.
Nažalost, još se nije ostvario ni temeljni preduvjet mira na našim prostorima: povratak prognanika i izbjeglica. To je naša prva želja i molitva: da povratak prognanika i izbjeglica ne bude vječna želja nego dio njihove i nače sveukupne stvarnosti. Zatim želimo da angažmanom i poštenjem svih, ostvarite planove i projekte o poboljšanju materijalnih uvjeta ali i da pronađete pravi put prema duhovnoj obnovi sveukupnog društva. Između ostalog svima su nam poznati problemi mladih, školske i izvanškolske mladeži, njihova skretanja na put droge i nemoć odgovornih da otkriju i prokažu prave krivce i uzročnike. Oni se sigurno ne nalaze u redovima mladih nego u redovima starije generacije u kojoj se našlo ljudi bez savjesti i poštenja što zloupotrebljavaju prazninu koju mladi doživljavaju u sebi i oko sebe. Uvjeravam Vas da će Crkva, i svećenici vjernici, nadahnuti i potaknuti Evanđeljem i vjerom pružiti svoj, u ovom trenutku nezaobilazan doprinos u rješenju tog pitanja, na kojem moraju sudjelovati svi.
Gospodine župane i ostali čelnici! Čestitajući vam novu godinu 1995, želimo i molimo Gospodina da vama predvodnicima udijeli mudrosti, a cijelom narodu ojača slogu i pravdu, mir i napredak.

Đakovo, o Novoj Godini 1995.

Marin Srakić,
pomoćni biskup
generalni vikar