Draga braćo i sestre!
Danas ne mogu biti s vama, jer se nalazim s vjernicima u župi Lišane, u isto tako jednoj našoj mučeničkoj župi gdje su svi žitelji bili istjerani u dugogodišnje izgnanstvo, gdje su sve njihove kuće bile spaljene, svih šest crkava spaljene ili do temelja razorene, polja i gospodarstvo uništeno, i to sve naočigled europskih promatrača koji su tu imali svoje promatračko mjesto. Zajedno s vjernicima i mladim krizmanicima, danas ćemo u novosagrađenoj župnoj crkvi Sv. Nikole Tavelića biti s vama i sa svima moliteljima u jedinstvu molitve za Domovinu, na koju smo vas sve za današnji dan pozvali.
Današnji dan Domovinske zahvalnosti, nažalost, slavimo s razlomljenim osjećajima: dakako prije svega i nadasve s velikom radošću i ponosom, ali i s nekom tugom i prijetećim strepnjama. Onog 5. kolovoza kada je, nakon slavne “Oluje” prvi predsjednik Nove države Hrvatske tu na kninskoj tvrđavi podigao hrvatski stijeg da se zavijori, kraljevski je Knin postao sveopći simbol Hrvatske: simbol plebiscitarne opredijeljenosti hrvatskog naroda za svoju samostalnu državu i simbol njegove odlučne spremnosti da se za njezinu cjelovitu slobodu žrtvuje i bori, da je brani i čuva, da je gradi, izgrađuje i obrađuje tako da za sve bude zajednička mati, kuća i prostrt stol. Jer sloboda je “dar u kom sva blaga svevišnji Bog je do”.
S Domovinom danas zahvaljujemo Bogu i Gospi Velikoga hrvatskog krsnog Saveza, za sve ljude koji su u taj Božji dar Slobode ugradili svoje živote.., pretrpjeli mučenja, izgone, spaljivanje njihovih kuća, devastiranje groblja i rušenje Crkava, uništenje njihovih polja, i koji su često podnosili optužbe zbog toga što su svoja ognjišta i polja voljeli i branili. Zahvaljujemo Bogu za sve one koji su nas u tim teškim danima vodili, iako često pritisnuti i osobnim slabostima i pogreškama, ali još više pritisnuti pristranim i nepravednim svjetskim interesima, planovima i pritiscima. Zahvaljujemo za sve one koji se do danas na svim poljima iskreno trude i žrtvuju da bi ova “Lijepa naša” bila svima sretnija, bogatija i blagoslovljena Domovina.
Žalosni smo, pak, što sve više vidimo kako je i danas, kao i nekad nekima jako stalo da pronađu što više “krivnje” i “okrivljenih” za sam nastanak, za osamostaljenje pa i za opstanak države Hrvatske, izjednačavajući uzroke i posljedice, prije i poslije, progonitelje i žrtve. Žalosni smo što se i u samoj Hrvatskoj sve više zaoštravaju dva suprotstavljena pogleda na put njezine samostalnosti i put njezine budućnosti, sve do isključivosti i do žestokih optužbi koje, kao i mnogo puta u našoj povijesti mnogi koriste za svoje nečasne interese i planove. Žalosni smo što nismo sigurni u to da najviši obnašatelji naše vlasti ulažu sve napore i sva moguća sredstva da bi branili čast i dostojanstvo države i naroda kako su to činili naši časni branitelji koji se danas ponižavaju i osramoćuju haškim optužnicama i domaćim pritvorima i tjeralicama. Nismo sigurni da svojim stavovima i postupcima pridonose nacionalnom jedinstvu i solidarnosti. Žalosni smo što slušamo o novim teškoćama i neizvjesnostima s poslom i radnim mjestima, plaćama, mirovinama, naknadama za rodilje. Žalosni smo sve do zabrinutosti što ovdje imate toliko teškoća i nerazumijevanja oko vašega ostanka i opstanka, oko vaših stambenih, smještajnih i zaposleničkih problema kojima kao da se izbjegavaju ili čak sprečavaju prava i moguća rješenja.
Usprkos svega mi i danas molimo s pjesmom: “Kad duši našoj teško je, kad pritisnu je nevolje, Tebi se tad molimo rad, a ti blažiš tugu i jad!” Tako smo molili u svim našim povijesnim i osobnim nevoljama. Tako molimo i danas, vjerujući da će nam Gospa posredovati mudrost života, ustrajnost na putu Križa i nadu koju nam je Gospodin zavazda darovao svojim uskrsnućem da će dobro pobijediti i u Domovini i u svijetu.
U Vaše se molitve i zahvale uključujem i sve vas blagoslivljam. Vaš biskup Ante.