Dragi trajni đakoni!

Crkva sve više otkriva neprocjenjivo bogatstvo trajnoga đakonata. Kada biskupi dolaze u Kongregaciju za kler u prigodi pohoda “ad limina” uobičajeno se, među ostalima, komentira tema đakonata i crkveni su velikodostojnici općenito prilično zadovoljni i puni nade u odnosu na vas, trajne đakone. To nas sve ispunja radošću. Crkva vam zahvaljuje i prepoznaje vašu posvećenost i vaš ministerijalni kvalificirani rad. Istodobno vas želi ohrabriti na putu osobnoga posvećenja, molitvenoga života i đakonske duhovnosti. Na vas se jednako tako može primijeniti ono što je Papa rekao svećenicima za Svećeničku godinu, to jest: potrebno je “promicati tu napetost svećenika prema duhovnoj savršenosti o kojoj nadasve ovisi djelotvornost njihove službe” (nagovor, 16. 03. 2009.).

Danas, na blagdan svetoga Lovre, đakona i mučenika, htio bih vas pozvati na dva razmišljanja. Najprije o vašem služenju Riječi i zatim o vašem služenju Ljubavi.
Još se sa zahvalnošću sjećamo Sinode o Božjoj Riječi što je proslavljena u listopadu protekle godine. Mi, zaređeni službenici, od Gospodina smo posredništvom Crkve primili zadaću propovijedanja Božje Riječi sve do kraja svijeta, naviještajući osobu Isusa Krista, umrloga i uskrsloga, njegove riječi i njegovo Kraljevstvo svakome stvorenju. Ta Riječ, kako izjavljuje završna poruka Sinode, ima svoj glas – objavu; svoje lice – Isusa Krista; te svoj put – poslanje. Poznavati objavu, bezuvjetno prionuti uz Isusa Krista kao očarani i zaljubljeni učenik; polaziti od Isusa i s njime u poslanje – to je ono što se očekuje, odlučno i na jedan potpuno bezrezervni način, od trajnoga đakona. Od dobroga se učenika rađa dobar poslanik.

Služenje Riječi koje za đakona na poseban način ima velik uzor u svetome Stjepanu, đakonu i mučeniku, od zaređenih službenika zahtijeva stalan napor u njezinom proučavanju i osobnom usvajanju, i to istodobno dok ju se naviješta drugima. Meditacija, na način “lectio divina”, to jest kao molitveno čitanje, danas je put koji se sve više koristi i koji se sve više preporučuje da bi se shvatilo, osobno prihvatilo i živjelo Riječ Božju. Istodobno su intelektualna, teološka i pastoralna formacija izazov koji traje cijeli život. Kvalificirano i osuvremenjeno služenje Riječi uvelike ovisi o toj produbljenoj formaciji.

U bližoj budućnosti također očekujemo dokument Svetoga Oca o zaključcima navedene Sinode. Njega će se morati prihvatiti otvorenog srca i uz naknadni napor u njegovom produbljivanju.
Drugo se razmišljanje tiče služenja Ljubavi, uzimajući za veliki uzor svetoga Lovru, đakona i mučenika. Đakonat svoje korijene ima u crkvenome organiziranju ljubavi (prema bližnjemu) u prvoj Crkvi. U Rimu se u trećemu stoljeću, razdoblju velikih progona kršćana, pojavljuje izvanredan lik svetoga Lovre, arhiđakona pape svetoga Siksta II. i njegova pouzdanika u upravljanju dobrima zajednice. Naš ljubljeni papa Benedikt XVI. o svetome Lovri kaže: “Njegova skrb za siromahe, velikodušno služenje Crkvi u Rimu na području pomaganja i ljubavi (prema bližnjemu), vjernost Papi koja je kod njega išla sve do toga da ga je htio slijediti i u najuzvišenijoj kušnji mučeništva i junačkome svjedočanstvu krvlju, što ga je podnio samo koji dan kasnije, općepoznate su činjenice” (homilija u bazilici svetoga Lovre, 30. studenoga 2008.). Poznata je također izjava svetoga Lovre: “Bogatstvo Crkve su siromasi”. Njima je pomagao velikom velikodušnošću. To je još uvijek aktualan primjer za trajne đakone. Siromahe moramo ljubiti na povlašteni način, poput Isusa Krista. Moramo biti solidarni s njima. Moramo nastojati izgrađivati pravedno, bratsko, mirotvorno društvo. Nedavna enciklika Benedikta XVI. “Caritas in veritate” (Ljubav u istini) neka bude naš osuvremenjeni vodič. U toj enciklici Sveti Otac kao temeljno načelo potvrđuje: “Ljubav je najizvrsniji put socijalnoga nauka Crkve” (br. 2). Đakoni se na vrlo poseban način poistovjećuju s ljubavlju (prema bližnjemu). Siromašni su jedno od njihovih svakodnevnih područja i predmet njihove neumorne skrbi. Nekoga se đakona ne bi shvaćalo kao takvoga ukoliko se u prvome licu ne bi uključivao u ljubav i solidarnost prema siromašnima, koji se danas ponovno umnožavaju.

Predragi trajni đakoni, Bog neka vas blagoslovi svom svojom ljubavlju i neka vas usreći u vašem zvanju i poslanju! Ženama i djeci onih koji su među vama oženjeni, pozdrav s poštovanjem i divljenjem. Njima Crkva zahvaljuje za potporu i za mnogostruku suradnju što je pružaju svojim muževima i očevima u đakonskoj službi. Osim toga, Svećenička nas godina poziva da pokažemo svoje poštivanje predragim svećenicima i da molimo s njima i za njih!

U Vatikanu, 10. kolovoza 2009., na blagdan svetoga Lovre, đakona i mučenika

Kardinal Claudio Hummes, umirovljeni nadbiskup Sao Paula, pročelnik Kongregacije za kler