Plehan, 30. 11. 1998. (IKA) – Generalni vikar vrhbosanske nadbiskupije dr. Mato Zovkić blagoslovio je 29. studenoga crkveno zvono, kapelicu i oltar na Plehanu. Nakon blagoslova zvona koje je postavljeno u montažnom tornju, oko stotinu vjernika i svećenici u svečanom su ophodu došli do kapelice, koja je uređena u nekadašnjoj gospodarskoj zgradi franjevačkog samostana. Uz mons. Zovkića misu su suslavili gvardijan plehanskog samostana fra Ivan Ćurić, vikar Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Marko Oršolić, vikar plehanskoga franjevačkog samostana fra Ivan Marić i još četvorica svećenika. U svojoj propovijedi mons. Zovkić govorio je o radosti koju zvono najavljuje, o crkvi kao građevini te o čovjeku koji je hram Božji. U kapeli je postavljen mozaik “Sveti Franjo slavi Božić” što ga je po nacrtu akademskog slikara Slavka Šohaja izradila akademska slikarica Jadranka Salavarda, te 14 postaja križnog puta djelo akademskog slikara Zdenka Grgića. Mozaik “Sveti Franjo slavi Božić” izrađen je u tijeku progonstva, dok su postaje križnog puta iz nekadašnje crkve sv. Marka sačuvane od ratnog uništenja.
Upitan o procesu povratka i čimbenicima koji na njega utječu, dr. Zovkić istaknuo je: “Ovih se dana u Sarajevu i drugim mjestima održavaju politički susreti na koje pozivaju i nas iz Nadbiskupije i iz Crkve da analiziramo što se učinilo i što se može učiniti dalje na povratku. Važno je da ljudi imaju volju vratiti se i da civilne strukture, osobito mješovita policija jamči sigurnost onima koji su se vratili. Mi imamo poruke iz Brčkog od predstavnika OHR koji kaže da oni ne mogu uspostaviti mješovitu policiju dok se ljudi ne vrate, a kada se ljudi vrate bit će i mješovite policije koja će jamčiti sigurnost. Dakle, traži se puno strpljivosti i ustrajnosti i jednih i drugih”. Podsjetivši na riječi kardinala Puljića da zemlja pripada onome tko po njoj gazi, dr. Zovkić dodaje: “Ako se ne vratimo Bosanska posavina više nikada neće biti i hrvatska. Povratak je jedan mučni proces. Zato tu težinu stupnjevitog vraćanja trebamo svi podijeliti i uzeti na svoja ramena dio tereta”.
Nakon mise održano je pučko veselje u izvornim nošnjama plehanskoga kraja pored potpuno porušene crkve i samostana na Plehanu. Pohod i misno slavlje protekli su bez ikakvih izgreda, u pratnji SFOR-a, IPTF-a i mjesne srpske policije.