Pobjeda Božjeg plana za spasenje čovjeka

Braćo i sestre!

Sudbina svakoga od nas duboko je povezana sa životom, mukom, smrću i uskrsnućem našega Gospodina Isusa Krista. Odlučili smo povjerovati njegovim riječima i krštenjem smo potvrdili to opredjeljenje. Tom smo odlukom svjesno prihvatili njegovu sudbinu, a to znači zadobiti trajni, vječni život u Bogu, u svemu slijedeći njegovog Sina Isusa. Bog Otac je kod Isusova krštenja i prilikom preobraženja na svetoj gori pozvao: “Ovo je Sin moj, Ljubljeni! Slušajte ga!” (Mt 3,17; 17,5). Marija je u Kani rekla učenicima: “Što god vam rekne, učinite!” (Iv 2,5) i te njezine riječi ostaju kao trajan poziv svim Isusovim učenicima.

Promatrajući Isusov život, slušajući ovih dana Velikog tjedna navještaj njegove muke nije nam lako u svemu prihvatiti njegovu sudbinu, slušati ga i suobličiti se s njime. No, ne smijemo napore njegova života odijeliti od njegova uskrsnuća i konačne proslave. Apostol Pavao jasno tvrdi: “Krist uskrišen od mrtvih, više ne umire, smrt njime više ne gospoduje” (Rim 6,9). Jednom je umro za naše grijehe, a sada, uskrišen, više ne umire. I nastavlja Apostol: “Sve patnje sadašnjega vremena nisu ništa prema budućoj slavi koja se ima očitovati u nama” (Rim 8,18).

Budući da smo opterećeni mnogim protivnostima, često nam je teško uzdignuti pogled i smoći snage za život i djelovanje. Osjećamo klonulost i bezvoljnost. U širokim se razmjerima kod ljudi vidi neka apatija i razočaranje. Ne vjeruje se da ima smisla bilo što činiti ili poduzimati, naročito ne za zajedničku ili opću korist. Korupcija, potplaćivanje i nepoštenje prisutni su u društvu do zabrinjavajuće mjere. Mnogima je to postao redovit put da dođu do onoga što žele, ne pitajući je li to opravdano ili nije. Vrlo je teško doći do svojih prava redovitim putem, pa i u socijalnim ustanovama. Nema pažnje ni ljubavi baš ondje gdje to najviše treba čovjeku. Ako čovjek iznutra ne dobije duhovnu snagu za promjenu toga stanja, nikakvi drugi čimbenici ne mogu u tome pomoći. Za vrijeme Isusove muke, smrti pa i poslije uskrsnuća stanje je kod Isusovih prijatelja bilo depresivno i bez nade. Ali su događaj Isusova uskrsnuća i istinitost njegovih riječi da ostaje s nama do konca svijeta potpuno promijenili njihovo raspoloženje i čitav tijek života. To se je dogodilo i kod onih koji su njihovom propovijedanju povjerovali. Usprkos vrlo teškim uvjetima u kojima su živjeli kršćani poslije Isusova uzašašća, oni su uspjeli nakon krštenja živjeti u čvrstom uvjerenju u smisao života, obitelji, rada i zauzimanja.

Isusovo uskrsnuće jest pobjeda Božjeg plana za spasenje čovjeka. Uskrsnuće dokazuje da nijedna protivnost, čak i kada protivnosti dolaze od velikog broja ljudi, pa izgleda da nema smisla raditi suprotno, niti jedna poteškoća ne izmiče Božjem planu. Sve ima smisla. Onima koji Boga ljube sve služi na dobro. Današnja svetkovina još jednom snažno dokazuje i poručuje svima da zadnju riječ ima Bog, a ne čovjek. Budimo hrabri i ne bojmo se! Evo nam svetkovine koja stalno dokazuje da je Isus Krist “obeskrijepio smrt i učinio da po evanđelju zasja život i neraspadljivost”. (2 Tim 1,10). Upravo danas Isus svima koji su njegovi poručuje: “U svijetu imate muku, ali hrabri budite – ja sam pobijedio svijet!” (Iv 16,33)

Uskrsli pobjednik nad smrću bio svima radost, probudio volju i udijelio snagu za kršćanski život i djelovanje. Draga braćo i sestre, vjernici Krčke biskupije, svima želim blagoslovljen i sretan Uskrs!

U Krku, na petu korizmenu nedjelju, 13. ožujka 2005.

Biskup Valter Župan