Lurd, (IKA) – Pobožnost Križnoga puta na lurdskoj Kalvariji u četvrtak 23. svibnja predvodili su vojni biskupi iz RH i BiH Juraj Jezerinac i Tomo Vukšić, a na postajama su se izmjenjivali vojnici, policajci i kapelani, čitajući tekst “Križnoga puta” mostarsko-duvanjskog biskupa Ratka Perića te noseći zavjetne svijeće.
U nagovoru kod posljednje postaje biskup Jezerinac podsjetio je da je papa Benedikt XVI. rekao da danas vlada mišljenje kako treba odstraniti patnju iz svijeta. No, ako čovjek nastoji izbjeći patnju, onda postaje veoma hladan, bezosjećajan za tuđu patnju. Kolikogod se čovjek bori protiv nje, i želi je odstraniti, ne može joj izbjeći. Onaj tko doista želi ukinuti patnju, mora prije svega ukinuti ljubav, upozorio je.
“Nositi križ znači suočiti se hrabro sa životom, bez naivnosti i bez zanosa. Nositi križ znači da se opredjeljujemo da svoje neizbježne poteškoće transformiramo u moralnu energiju. Nositi križ znači biti sposoban razumjeti patnju ljudi i znati ljubiti. Nositi križ znači prihvatiti na sebe obilježje autentičnosti Isusova učenika i nasljedovatelja. Nositi križ znači biti sposoban s Isusom Kristom uspostaviti neshvatljive zajedništvo i jedinstvo”, rekao je biskup Jezerinac te upozorio na težinu riječi “nositi križ” koja je možda i preteška za našu pamet, snagu i ramena, “ali, upravo je to plod Križnog puta – ne bojati se nositi Križ s Kristom, njegov Križ i svoj križ”.
Nadalje je posvijestio kako “na Isusovu križnom putu spoznajemo, štujemo i učimo služiti patnji ljudi”. “Isusov Križni put je škola razumijevanja, solidarnosti i čovječnosti. Vidimo kako stravični planovi egoizma i političke moći žele ovladati našim ljudskim srcima i time ih pretvoriti u bešćutna kamena srca. Spoznali smo da mi kršćani trebamo imati kršćansko srce i ovdje smo da shvatimo kako ono mora intenzivnije kucati u skladu s Kristovim srcem, tako da uvijek budemo na strani potrebnih, onih koje je obuzela bol i teška patnja”, rekao je biskup Jezerinac te primijetio kako smo svjedoci modernog usmjerenja života i odgoja: sav je okrenut prema nekom “lakom životu”, prema eliminiranju križa iz programa svakodnevice.
“Križ nekima smeta i kad je obješen na zidu gdje ljudi uče biti i živjeti. Cilj je suvremenih nastojanja: ne trpjeti nikada. Istovremeno, očevidno je kako je uzaludno takvo razmišljanje i kako ono otuđuje. Unatoč takvoj neodgovornoj indoktrinaciji čovjek i danas dodirne svu gorčinu križa Kristova, ali ga ne želi nositi; gotovo da je onesposobljen i sustavno onesposobljavan za odgovoran stav prema križu”, upozorio je biskup dodavši: “Pa i mi kršćani nerijetko tražimo kršćanstvo bez križa; sve činimo da ga prilagodimo ispraznom načinu života. Tkogod od nas kršćana nastoji isprazniti svoj život od boli i patnje, vara samoga sebe i ispražnjava kršćanstvo; time ga usklađuje s ispraznošću suvremenog shvaćanja života. Stoga, valja nam nositi križ u svim njegovim zahtjevima. Ne kao usud života, nego onako kako ga je Krist prihvaćao”.
Nakon blagoslova sudionici pobožnosti Križnog puta u procesiji su se spustili do Spilje ukazanja, gdje su izaslanstva zapalila zavjetne svijeće. U poslijepodnevnim satima u crkvi Svete Bernardice priređeno je pokorničko bogoslužje za hrvatske hodočasnike.