„Moram priznati da nam se 2008. godine, razgovarajući o planovima što treba napraviti, činilo da je sve to jako daleko, da je to teško, pitali smo se tko će i kako to sve napraviti. Ali kroz protekle godine, i to djelo koje nam se na početku činilo daleko, izvršeno je jer su mnogi sudjelovali na tome u želji da naša vjera raste i donosi nove plodove“, napisao je u predgovoru varaždinski biskup Josip Mrzljak, opisujući Marijin put kao „privlačnu pobožnost za učvršćivanje osobne vjere, za razmišljanje o vjeri, za produbljivanje i prihvaćanje otajstava vjere Crkve“.

„Gledajući mnoge naše hrvatske krajeve, promatrajući vrhunce gora i brežuljaka, vidimo da su na mnogim vrhovima sagrađene crkve ili kapele. Da bi se došlo do njih potrebno je uložiti određeni trud i napor. Taj hod prema vrhuncu planina slika je našega zemaljskog hoda. Vrhunac je nebo, a put je život. Na to nas podsjeća i Marijin put. Ulažemo napor, hodamo, molimo krunicu i polako dolazimo do vrhunca da bismo u crkvi Svetog Volfganga slavili ono što je najuzvišenije, a to je euharistija“, ističe mons. Mrzljak, zahvaljujući svima koji su svojim doprinosom, radom i zalaganjem sudjelovali u tom velikom djelu.

„Vjerujem da će Marijin put biti mnogima na poticaj za život iz vjere, ne samo kada se okupljamo u Klenovniku, nego i u trajnom životnom hodu. Neka nam Marija izmoli obilje milosti kod svoga Sina! Neka nas sve prati njezin zagovor i majčinska briga“, zaključio je mons. Mrzljak, koji redovito predvodi svakog 31. listopada pobožnost Marijina puta i proslavu sv. Volfganga.

„Jedinstveni Marijin put u Hrvatskoj i Europi“, naslov je teksta urednika knjižice mons. Nedjeljka Pintarića, koji opisuje povijest nastanka Marijina puta. „Davne 1672. godine dao je grof Ivan IV. Drašković postaviti od dvorca u Klenovniku do hodočasničke kapele Sv. Volfganga (Bolfnika, Vuka) u Vukovoju petnaest kamenih postaja/pilova s prizorima otajstava svete krunice. Cestom koja se uzdiže među zelenim zagorskim bregima hodočasnici se uspinju do zadnje postaje koja se nalazi se na 473 metra nadmorske visine, a put dužine oko 4,5 kilometra lagan je za pješačenje i veoma pogodan za meditaciju i molitvu“, navodi mons. Pintarić, podsjećajući da se ta pobožnost, posvećena svetoj krunici, na poticaj sv. Ivana Pavla II., pape, naziva Marijin put.

Početkom 21. stoljeća od 15 postaja 9 ih je ostalo sačuvano u „ostacima ostataka”, a za 6 nije bilo nikakvih sačuvanih tragova. U prigodi proslave 500. obljetnice kapele Sv. Volfganga, godine 2008. započela je obnova toga vrlo vrijednog ambijentalnog sklopa. Veliki doprinos dao je mr. Davorin Stepinac iz Instituta za povijest umjetnosti iz Zagreba, koji je zajedno s povjesničarkom umjetnosti Ivanom Peškan još 2004. godine priredio konzervatorsku studiju s idejnim rješenjem obnove i prezentacije Marijina puta. Obnova postaja ostvarivana je, zahvaljujući sredstvima Ministarstva kulture, institucije, pojedinci i tvrtke donatori, te je tijekom sedam godina završena obnova blagoslovom zadnje postaje u listopadu 2015. godine.

Europski parlament i Vijeće EU donijeli su 17. svibnja 2017. godine Odluku o Europskoj godini kulturne baštine 2018. s ciljem podizanja svijesti o važnosti i značenju kulturne baštine. S time u vezi urednik ističe da sve što je napravljeno na kapeli Sv. Volfganga, njezinoj izvanjskoj i unutrašnjoj obnovi, kao i na promicanju pobožnosti Marijina puta, upućuje vjernike i sve ljude dobre volje na činjenicu da je taj dio klenovničke kulturne baštine tkivo života ljudi ovoga kraja, kako proteklih stoljeća tako i u sadašnjosti. „Mnogo je toga lijepoga učinjeno na kapeli Sv. Volfganga. Sada je potrebno ljudima pomoći da se upoznaju s prošlošću i otkriju sadašnjost u njezinim najboljim i često skrivenim aspektima, a mnogo je toga bilo povezano s crkvom Sv. Volfganga. Ta crkvica na vidljiv način svjedoči o putu što ga je kroz stoljeća prošla Crkva u svom bogoslužju, katehezi, kulturi i karitasu“, navodi mons. Pintarić, zaključivši: „Probuđena snaga vjere i ideala iskazala se u obnovi ovog sakralnog bisera i neka se sada razvija ljubav i ponos svih Klenovničana i Klenovničanki, kao i svih članove Varaždinske biskupije prema toj dragocjenoj hrvatskoj i europskoj baštini koju treba pronositi na sve strane svijeta“.

Nakon prvog izdanja 2008., i drugog 2009. godine, novo izdanje je nadopunjeno fotografijama svih postaja Marijina puta te mnogim drugim fotografijama tijekom desetgodišnjega redovitog održavanja pobožnosti u svibnju u listopadu te nastanka lapidarija u cinktoru kapele. Uz meditacije koje prate svaku postaju otajstava krunice, pojašnjeno je kako se moli krunica.