U homiliji fra Roko je između ostalog kazao “kako je prošlo 40 dana od Uskrsnuća, dovoljno vrijeme da kao vjernici ponešto i naučimo”. Prije svega trebali smo si u tom razdoblju osvijestiti da je Isus uskrsnuo. Bog ovaj svijet nije došao osvojiti mačem, niti filozofijom, ili bilo čime nama poznatim. On je došao ovdje osvojiti nas svojom ljubavlju. Iz života Isusa Krista izvire rijeka milosti koja struji ovim svijetom, kazao je fra Roko te nastavio kako smo radosni jer je Krist uskrsnuo jer smo u ovom tjednu koji je iz nas kao hrvatski narod bili dionici Susreta hrvatskih katoličkih obitelji u Ludbregu. Ponosni da hrvatski narod promišlja o nasljeđu koje je primio i koje čuva. I koliko je izazovno današnjim obiteljima da po zagovoru svetog Josipa žive te vrednote, jednako je tako važno da ne napustimo borbu za spas svake duše ovdje i u svijetu, jer vremena koja znamo nisu lagana vremena, niti su izazovi s kojima s susrećemo lagani izazovi.

Zar kršćanske udruge koje promiču kršćanski nauk moraju biti ponižavane po različitim sudovima, braneći nauk koji je jasno prezentiran u Katekizmu Katoličke Crkve. Živimo u vremenu u kojem smijemo reći da samo kršćanini, ali ne smijemo pročitati ono što piše u katekizmu. Jeli to sloboda vjere kako nas neki medijski stupci žele informirati, zapitao se fra Roko, te na temelju pročitanog Svetog pisma konstatirao kao će doći Duh Sveti koji neće donijeti novog nauka, osim dane objave Isusa Krista, već će biti potpora u nošenju bremena našega života s kojima se susrećemo, te će tumačiti današnji svijet kao i zamke s kojima se čovjek susreće i pokazivati način kako izaći iz najtežih kriza.

Okupili smo se danas u ovom svetištu otkrivajući kako je sveti Josip primjerom vlastita života pokazao vjerodostojnost vjere. Nije odustao kada mu je bilo najteže, već je baš zbog vjernosti u tim vremenima od Boga primio nagradu i do danas postao prepoznatljivi u upornosti, zaključio je fra Roko, pozvavši vjernike da se ne boje izazova, “jer oni su tu da bi se Bog kroz našu vjeru još više proslavio”.

Na kraju misnog slavlja vjeru je posvjedočio voditelj i novinar Hrvatskog katoličkog radija, diplomirani teolog Zvonko Franc. Između ostalog kazao je kako je od malena u Crkvi, a jedno je vrijeme bio i na putu prema svećeništvu. “Otkrio sam ubrzo kako to nije za mene i posvetio sam svoj život obitelji. Nije jednostavno odgovoriti na pitanje – zašto vjerujem. U crkvi Sv. Blaža u Zagrebu ima jedan natpis, za koji se vjeruje da ga je izrekao sveti Blaž, a glasi: ‘Može li oko koje vidjelo svjetlo ponovno uzljubiti tamu?’ To je odgovor sv. Blaža rimskom časniku nakon što ga je ovaj nagovarao da se odrekne svoje vjere. Doista, to je i moj odgovor zašto vjerujem. Jednostavno, kroz moj me život Bog nebrojeno puta usmjeravao i vodio. Spoznao sam da na moje molitve dobri Bog odgovara na tri načina: može, imam nešto bolje za tebe, još moraš pričekati”, kazao je Franc koji je u svetište došao prije svega zahvaliti sv. Josipu na svojoj obitelji i na voditeljskom angažmanu na Hrvatskom katoličkom radiju kao i mogućnosti da realizira svoj dječački san da snimi svoj glazbeni album. „Trebao mi je honorarni posao i dugo sam ga neuspješno tražio dok se nisam obratio sv. Josipu. I doista u kratkom vremenu otvorila se mogućnost za honorarni posao voditelja na Hrvatskom katoličkom radiju, a onda i mogućnost da počnem sa snimanjem svojih pjesama“, posvjedočio je Franc te nastavio: “Fasciniran sam prikazom sv. Josipa i malog Isusa, koji se nalazi ovdje u svetištu. Josipa najčešće pokazuju kao starca, a ovdje je mlad muškarac, a Isus nije malo djetešce, već dječak. U pokretu. to je nešto od čega ne trebate odustajati. Od Božje ruke. Kao što Isus pruža ruku sv. Josipu, tako i nama stalno pruža svoju ruku i želi zajedno s nama kročiti kroz život. Važno je to razumjeti i prihvatiti“, zaključio je Franc, kojemu su se pridružila supruga Marina, te sin Ivan i kćerka Lucija.

Na kraju je Franc kazao kako je danas svoju vjeru trebao svjedočiti Dalibor Prochazka, ali da će to ostaviti za neku od sljedećih srijeda. Ipak, Dalibor je svima otkrio kako je želio upravo u tom svetištu svirati i pjevati sv. Josipu kao zahvalu za brojne milosti koje prepoznaje i u primljenoj nagradi Porina za najbolji album duhovne glazbe koji je nastajao punih deset godina.