Zagreb, (IKA) – Svečanom dočeku tijela sv. Leopolda Bogdana Mandića ispred zagrebačke prvostolnice u srijedu 13. travnja nazočio je i zagrebačko-ljubljanski metropolit Porfirije Perić. On je sudjelovao i na Večernjoj u katedrali.
U razgovoru za Večernji list izrazio je oduševljenje „mnoštvom ljudi s tolikim poštovanjem, s vjerom u Boga”. Jer kad čovjek pristupa „okristovljenom čovjeku” iskazuje i potvrđuje svoju vjeru u Krista, pokazuje spoznaju da mu život ne ovisi samo o trenutačnim okolnostima, o politici, kulturi, znanosti, premda su one sastavni dio života. Nego da mu ovisi prije svega, o ljubavi i volji Božjoj. U vjeri u kojoj tu ljubav prepoznajemo i mi u vlastitom životu postajemo sposobni dati odgovore na sva ta područja, od znanosti do politike, pa i nesporazuma među ljudima, od onih u obitelji do onih u selu, gradu, regiji i na međunarodnoj razini, pojasnio je metropolit Porfirije, te dodao: „vjera koju sam imao prilike vidjeti toga dana naprosto me oduševila! Bio sam ispunjen i dirnut”.
Rekao je kako su sveci ostvareno Kristovo evanđelje, oni su probuđeni Kristovi, jer se on pojavljuje kroz njih. Za to je neophodna beskrajna ljubav i smirenost, koju je imao sv. Leopold. Upravo je on zbog toga svetac Božji i kao takav nije samo netko tko nas zastupa pred Bogom svojim molitvama, nego je i istinski primjer u koji se možemo ugledati mi, današnji kršćani, kao i vodstvo Crkava, istaknuo je te se osvrnuo i na činjenicu da se sv. Leopold molio za jedinstvo kršćana. „Da, on je upravo u toj ljubavi i smirenosti prema Kristu čeznuo za jedinstvo svih kršćana, za koje je molio, na čemu je radio, što nije ništa drugo nego ispunjenje Kristovih riječi da svi budu jedno. Zato je njegov dolazak upravo u ovo vrijeme veliki blagoslov za sve nas, jer to njegovo putujuće, nevidljivo mistično iskustvo sigurno utječe i na sve ljude koji ga poštuju”, rekao je te istaknuo kako ovoga sveca poštuju i pravoslavni. Jer, kako je pojasnio „svaki prosvijećeni krepostan čovjek svetac je bez obzira na to kojoj Crkvi pripada. On je utjeha i duhovna potpora svakom čovjeku. Tako ga doživljavam osobno i za sebe. To se naprosto tiče svih, jer je svetac univerzalni čovjek. On je svetac Božji, nadilazi granice prostora i vremena, nacionalne i državne granice, kao i svake druge, jer pripadajući Kristu, pripada svim ljudima. On jednako voli sve ljude i prema tome univerzalni je čovjek koji pripada svim ljudima, a na nama je da to prihvatimo koliko možemo”.