Dubrovnik, (IKA) – Obilježavajući 64. obljetnicu žrtava pobijenih na otočiću Daksi pored Dubrovnika, članovi obitelji stradalnika, rodbina, prijatelji i poštovatelji uputili su se 25. listopada iz Gruške luke na otok da bi im odali dužnu počast. Vijence su položili i svijeće zapalili predstavnici gradske i županijske vlasti i brojnih udruga: Udruge “Daksa 1944./45.”, Udruge Hrvatsko društvo političkih zatvorenika – Dubrovnik, Hrvatski domobran, Udruge roditelja poginulih branitelja Domovinskog rata Hrvatske – Dubrovnik, Udruge udovica hrvatskih branitelja Domovinskog rata – Dubrovnik, HVIDR-e, Udruge PTSP-a Dubrovnik, Družbe Braća hrvatskog zmaja te predstavnici Hrvatskog domovinskog društva i Udruge Jazovka iz Splita. Molitvu odrješenja predvodio je župnik župe sv. Andrije don Jozo Njavro, koji je podsjetio na dane stradanja i pozvao okupljene ne samo da se pomole za nevine žrtve, nego i da se preporuče njima jer oni kao žrtve mržnje sada s Bogom žive kao pravednici. Također je ukazao na potrebu molitve za njihove ubojice, bilo neposredne izvršitelje bilo nalogodavce, kao i za sve one koji su se likvidacijama rješavali neistomišljenika. Ispričao je svoja sjećanja na Daksu iz doba dok je bio u dubrovačkom sjemeništu. Svake nedjelje sjemeništarci su išli u šetnje, među ostalim na Lapad, pa kad su prolazili pored Dakse njihovi bi se profesori i odgajatelji zaustavili, krišom moleći za žrtve. Među više od pedeset osoba stradalih na Daksi sedam je svećenika: don Mato Dobud, don Josip Schmidt, don Mato Kalafatović-Milić, don Đuro Krečak, fra Marijan Blažić, fra Toma Tomašić i o. Petar Perica.
Na večernjem misnom slavlju u Crkvi Male braće u Dubrovniku don Jozo Njavro potaknuo je dubrovačke umjetnike i književnike da stvaraju djela nadahnuta Daksom i događajima vezanim uz nju, a ne da se sve prepusti povjesničarima. Ova obljetnica žrtava na Daksi pamtit će se po do sada neviđenom broju ljudi koji su pohodili otok kao i količini vijenaca i svijeća. Time se nevinim žrtvama stradalim po ulasku partizana u Dubrovnik u listopadu godine 1944. iskazalo dužno poštovanje i javni značaj čime je još jednom potvrđeno slijeđenje europskog duha na jugu Hrvatske. U skladu s duhom Rezolucije Vijeća Europe u kojoj se navodi da “Parlamentarna skupština snažno osuđuje masovno kršenje ljudskih prava od strane totalitarnih komunističkih režima i izražava sućut, razumijevanje i priznanje žrtvama tih zločina”, Dubrovčani i njihovi gosti prisjetili su se žrtava. Ista Rezolucija “poziva sve komunističke ili post-komunističke stranke da u svojim zemljama, ako to dosad nisu učinile, ponovno procjene povijest komunizma i svoju vlastitu prošlost, jasno se distanciraju od zločina počinjenih od strane totalitarnih komunističkih režima i da ih osude bez ikakvih nejasnoća”. Hrvatski sabor u lipnju 2006. donio je sličan dokument – Deklaraciju o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnog komunističkog poretka u Hrvatskoj. bilježavanjem stradanja na Daksi također se podiže vrlo “niska svjesnost javnosti o zločinima počinjenima od strane totalitarnih komunističkih režima”. Na otočiću Daksi pred Rijekom Dubrovačkom 25. i 26. listopada 1944. noću je smaknuto više desetaka Dubrovčana, gotovo bez iznimke Hrvata, uglavnom uglednih intelektualaca i svećenika. Smaknuti su bez suda, a javnost je o tome obaviještena plakatima kojima se htjelo kazati kako su pogubljeni kao “ustaše”, “ustaški suradnici”, “suradnici okupatora” i slično. Ubijanja su se nastavila idućih dana i tjedana. Nikakva dokaza za partizanske optužbe nije bilo.