Tijekom jubilejske molitve duhovni nagovor održao je biskupski vikar za kler don Vedran Torić. Poručio je kako je „mnogo toga što uznemiruje naše srce i kako često ne želimo da netko dira tamo gdje smo najranjiviji, a Krist svojim učenicima govori: ‘Neka se ne uznemiruje srce vaše’“. Dakle, Krist ne negira naše rane, već želi ući tamo gdje smo bespomoćni i gdje se osjećamo beznadno i uznemireno te donijeti svoje spasenje koje se nalazi u pogledu prema Ocu, protumačio je.

Po Isusovu primjeru u Getsemanskom vrtu vidimo da je naša nada upravo u Bogu, dobrom Ocu koji nas ljubi i sve okreće na dobro svojoj djeci, dodao je. „Kao što je Kristov križ okrenuo u drvo spasenja i moj život Gospodin, svojom milošću, okreće u čin proslave svoje ljubavi“, rekao je don Vedran i pojasnio kako „Oca možemo prepoznati tamo gdje je Sin – u njegovim otvorenim ranama: bolesnima, gladnima, bližnjima s kojima živim i koje možda i sam ranjavam, a u njima mi Krist otkriva sebe“. „Dotičući rane ovih ‘najmanjih’, u njima otkrivam i Krista“, zaključio je don Vedran pozvavši na molitvu za to „da nam Gospodin u našim rana otkrije sebe kao Put, Istinu i Život k Ocu milosrđa koji sve okreće na dobro onima koji ga ljube“. Uslijedila je zajednička jubilejska molitva nakon koje su se vjernici u procesiji s križem i moćnikom sv. Dujma uputili prema splitskoj prvostolnici.

Na misnom slavlju propovijedao je župnik Župe Gospe od Zdravlja na Dobrome te dekan Katedralnog dekanata fra Kristian Stipanović. Riječima „Po djelu Duha Svetoga, po tvojoj vjernoj suradnji, neka živi i raste u nama Krist, tvoj Sin, da ostvarimo spasonosni Očev plan“ započeo je fra Kristian propovijed podsjećajući na riječi sv. Ljudevita Montofortskog čiji se spomendan slavio taj dan, a koje su bile okvir unutar kojega je gradio razmatranje na prvi dan devetnice sv. Dujmu. Tijekom čitavoga uskrsnoga vremena čitamo odlomke iz Djela apostolskog u kojima silom i mudrošću duha Svetoga neuki i plašljivi apostoli tako smjelo, mudro i hrabro svjedoče Isusa raspetoga i uskrsloga. Poučeni njihovim primjerom svi bismo trebali biti svjesni da bez Duha Svetoga ne možemo biti Kristovi svjedoci, već je to njegovo djelo, protumačio je.

Govoreći o daljnjem dijeli molitve dekan je podsjetio na sv. Dujma koji je došao iz Antiohije biti biskup u Salonu, a u tom je vremenu to značilo izložiti se pred vlastima Rimskoga carstva koje je htjelo zatrti Krista i njegovu Crkvu. Sv. Dujam izlaže svoj život da bi Krista donio svima oko sebe i to svjedoči svojom riječju, životom i smrću te nam mučenik Dujam govori: „Moj je život Isus“, a Duh Sveti u našem životu uvijek čini to da se ja umanjujem, a raste Krist, protumačio je fra Kristijan.

Na kraju misnoga slavlja na kojem je liturgijsko pjevanje predvodio Mješoviti župni zbor Gospe od Zdravlja pod ravnanjem fra Stipice Grgata uz orguljašku pratnju s. Zorislave Radić, nadbiskup Barišić podsjetio je kako se nalazimo u posebnoj godini Jubileja, ali i u godini 1720. obljetnice slavlja sv. Dujma te 1100. godine od Sabora u splitskoj katedrali za vrijeme kraljevanja kralja Tomislava. „Vjerujem da je Dujam ovdje pratio korake tog mladog naroda – njegove povijesne i nacionalne, ali i duhovne korijene“, rekao je mons. Barišić i podsjetio na važnost zajedništva, sinodalnosti, bez kojega nema Crkve. „Često bi nam Dujam mogao prigovoriti kad slavimo samo njega: ‘A što s mojom braćom i sestrama koji su, kao i ja, dali živote za Isusa Krista i mene nosili?’“, poručio je nadbiskup i poimenice nabrojio ostale solinske mučenike Venancija, Staša, Asterija, Septimija, Telija, Antonijana, Paulijana i Gajana. „Ovakvo zajedništvo kakvo su imali oni potrebno nam je i danas: da zajedno kao hodočasnici nade idemo prema Gospodinovu uskrsnuću i našemu u nadi“, zaključio je mons. Barišić te udijelio Božji blagoslov.

Nakon mise održan je svečani koncert duhovne glazbe u izvedbi Prvostolnog mješovitog zbora sv. Dujma i solista uz pratnju komornog orkestra pod ravnanjem maestra don Šime Marovića. Program je otvoren izvedbom jubilejskog himna, kojeg je za ovu priliku skladao talijanski skladatelj Francesco Meneghello, a stihove na hrvatski prepjevao katedralni župnik don Ante Mateljan. Publika je imala priliku slušati djela kapelnika splitske prvostolnice poput Lukačića, Pellizzarija, Cecchinia, Bajamontija, Marovića, ali i velikana klasične glazbe poput Bacha, Mozarta i Salierija te dvjema skladbama iz grkokatoličke liturgije.