POČELA IX. REDOVITA BISKUPSKA SINODA U VATIKANU

Vatikan, 3. 10. 1994. (IKA) – Svečanom misom pape Ivana Pavla II. i sinodalnih otaca te sinodalnih stručnih suradnika, u nedjelju 2. listopada na grobu sv. Petra u vatikanskoj bazilici počela je IX. redovita Biskupska sinoda koja će raspravljati o redovničkim i drugim sličnim oblicima posvećenoga života te njegovu mjestu i ulozi u Crkvi i svijetu. Sinoda će trajati do 29. listopada, a ima 348 članova koji imaju pravo sudjelovanja. Rad Sinode podijeljen je u tri dijela. Prvi, najduži dio, počinje 3. a završava 14. listopada i obuhvaća iznošenje mišljenja sinodalnih otaca. Drugi dio će razvijati pojedina pitanja otvorena u prvom dijelu, a trajat će po radnim skupinama od 14. do 19. listopada. U trećem dijelu Sinode tražit će se suglasnost o važnijim pitanjima te pripremiti poruka Sinode Crkvi i izraditi prijedlozi. Predviđeno je ukupno 27 općih zasjedanja i 15 zasjedanja u radnim skupinama. Ukupan je broj sinodalnih otaca 244 i oni su djelatni članovi s pravom glasa. Od toga su 149 izabrale biskupske konferencije, 10 Savez vrhovnih redovničkih poglavara, 47 ih je imenovao Sveti Otac, a 38 ih sudjeluje po službi: patrijarsi, viši nadbiskupi i metropoliti istočnih obreda, čelnici Ureda Svete Stolice i sam glavni tajnik Biskupske sinode nadbiskup Jan P. Schotte. Iz Europe je od toga 94 sudionika, 69 ih je iz Amerike, 41 iz Azije i Oceanije te 40 iz Afrike. Uz njih je i 20 članova pomoćnoga osoblja.
U ime Katoličke Crkve u Hrvata na Sinodi će sudjelovati dubrovački biskup Želimir Puljić, kojega je izabrala HBK (u slučaju spriječenosti zamijenit će ga šibenski biskup Srećko Badurina), te mostarsko-duvanjski biskup Ratko Perić, kojega je osobno imenovao Sveti Otac i koji zastupa katoličke biskupe iz Bosne i Hercegovine. Od Hrvata je na Sinodi nazočna i sestra Marija Goretti Krznar, poglavarica Družbe kćeri Milosrđa, koja je predsjednica Saveza viših redovničkih poglavarica u Hrvatskoj. Ona će, kao i Majka Terezija, osnivateljica i poglavarica Misionarki Ljubavi, sudjelovati kao slušateljica. Na Sinodi sudjeluje 51 slušateljica i 24 slušatelja, od čega je 64 redovnika i redovnica, 3 pripadnika družbi apostolskog života, 4 pripadnika svjetovnih ustanova i 4 iz različitih drugih sredina. Njih je, kao i uvijek, imenovao sam Sveti Otac. Između njih 75 na Sinodi će moći govoriti četvero, i to u obliku priopćenja o već utvrđenim pitanjima. To će učiniti u prvom dijelu, kad se budu iznosila mišljenja sinodalnih otaca.
Osim katoličkih slušatelja i slušateljica sudjelovat će također i 8 predstavnika muških i ženskih nekatoličkih redovničkih zajednica i to 5 iz pravoslavnih Crkava i po jedna predstavnica iz Luteranske zajednice, Anglikanske Crkve i Saveza reformiranih Crkava.
Sveti je Otac naglasio posebnu važnost ove Sinode koja se odnosi na pitanja posvećenoga života u Crkvi, jer prema podacima iz 1992. u svijetu živi 145.500 redovnika koji su svećenici te 62.185 običnih redovnika, i ukupno 875.500 redovnica.
U propovijedi mise 2. listopada Papa je posebno podsjetio na važnost i bogatstvo raznih oblika i načina posvećenoga života u crkvi, te je, obraćajući se izravno svima koji žive posvećenim životom rekao: “Sinoda je vaš poziv tijekom ovoga mjeseca. Predstavlja veliko dobro za sav Božji puk, posebno bogatstvo za Crkvu i sve njezine članove. (…) Kako ne voditi računa o činjenici da se Sinoda o posvećenom životu u Crkvi održava u Godini obitelji? Za tjedan će se ovdje u Rimu okupiti obitelji sa svih strana svijeta da bi svečano slavile svoju nazočnost i svoje poslanje u Crkvi. Sabor govori o pozivu supružnika kao posebnom obliku #!posvećenja#!. Nema li u toj podudarnosti nešto providonosno? Ne pruža li nam prigodu da bolje shvatimo otajstvo redovničkoga posvećenja koje je providonosno #!dobro i bogatstvo#! Crkve? Gospodin nas želi dovesti da očima vjere otkrijemo na koji se način ta dva zvanja uzajamno upotpunjuju kako bi hvalili Boga zbog mnogovrsnosti darova.”
Govoreći o Sinodi prije podnevne molitve “Anđelova pozdravljenja” Papa je naglasio da će sinodalni rad “sigurno potaknuti posvećeni život produbljujući njegov lik i poslanje u svjetlu Božjega nauma, u ovim godinama koje prethode trećemu kršćanskom tisućljeću. Promičući redovnički život Crkva ne želi samo providjeti svoju unutarnju obnovu, nego također služi čovječanstvu… Najizrazitije služenje koje se danas od posvećenih osoba traži je da se suoče s velikim siromaštvom našega vremena, jer su mnogi, zbog odbacivanja Boga, izgubili smisao života… Svjedočenje će posvećenih u naše doba biti djelotvorno u mjeri u kojoj budu vjerni Kristu koji ih poziva.”