Oko 300 vjeroučitelja iz cijele Hrvatske okupilo se u dvorani Nadbiskupskog sjemeništa u Splitu na dvodnevni državni stručni skup o temi „Pripovijedanje kao nastavna metoda u vrijeme digitalne kulture“.

Katehetska ljetna škola započela je intoniranjem himne koju je pjevanjem predvodio zbor vjeroučitelja Splitsko-makarske nadbiskupije sv. Anastazije te uvodnom molitvom koju su osmislili i predmolili vjeroučitelji Šibenske biskupije Josipa Burazer i Zvonimir Bilušić. U ime organizatora pozdravnim riječima i tematskim uvodom u program Škole sudionicima se obratio prof. dr. sc. Ivica Pažin, predstojnik Nacionalnog katehetskog ureda HBK. Često se naviještanje Crkve, vjeronauk u školi, kateheza i sveukupna evangelizacija danas čini kao plovidba ostarjeloga broda, koji nikako da se – na uzburkanom moru – dokopa luke, u kojoj bi konačno otpočinuo, primijetio je. Istaknuo je da je jedan od ciljeva i izazova koje ova Škola stavlja pred vjeroučitelje otkriti i analizirati metode te pokušati ih preko radionica implementirati u realni vjeronaučni proces i na taj način izgraditi „nova jedra“ na napuklom brodu. Zaključio je da nije bit predavanja i okruglog stola samo istražiti nove mogućnosti djelovanja, nego najprije otkriti same sebe, koji se ne usudimo uvijek iskoračiti u nešto novo.

Okupljene sudionike pozdravila je i lic. theol. Sabina Marunčić, viša savjetnica za vjeronauk u splitskoj podružnici Agencije za odgoj i obrazovanje, koja je u uvodnom izlaganju istaknula da će vjeroučitelji na Katehetskoj ljetnoj školi moći uočiti važnost i značenje pripovijedanja u kulturi medija i digitalizacije obrazovanja te upoznati kako naći ravnotežu između tradicionalnog i digitalnog pripovijedanja.

U ime domaćina okupljenima se obratio apostolski upravitelj Splitsko-makarske nadbiskupije mons. Želimir Puljić koji je pozdrave prenio u ime nazočnoga nadbiskupa Marina Barišića te u ime odsutnoga predsjednika Vijeća HBK za katehizaciju i novu evangelizaciju đakovačko-osječkog nadbiskupa Đure Hranića. Mons. Puljić u obraćanju osvrnuo se na negativne aspekte današnje hiper-digitalizacije. Zgodno je povezao da čovjek danas nije više anthropos, odnosno u prijevodu s grčkoga, nije onaj koji gleda gore već je onaj koji gleda isključivo u ekran. Stoga, jedan od izazova koji Škola stavlja pred vjeroučitelje je iznaći modele ponovnog vraćanja izvorima biblijskog pripovijedanja.

Uslijedio je radni dio s prvim predavanjem koje je pod naslovom „’Nije li gorjelo srce u nama dok nam je putem govorio?’ O pripovijedanju u Bibliji“ održala dr. sc. s. Silvana Fužinato, predsjednica Katedre Svetoga pisma Staroga i Novoga zavjeta na Katoličkome bogoslovnom fakultetu u Đakovu. Predavanje je izloženo u dva dijela. U prvom dijelu prikazala je temeljne značajke biblijskih pripovijesti s posebnim osvrtom na odnos povijesne i biblijske istine. Drugi dio posvetila je komunikacijskom pristupu interpretacije biblijskih tekstova. U izlaganju je istaknula da je Bog u Svetome pismu govorio ljudima na ljudski način te da je itinerarij našega spasenja Riječ objavljena u skladu sa zakonitostima ljudskoga jezika te da je upravo zato nužno analizirati glavne elemente ljudskog govora, najznačajnije komunikacijske modele, odnos komunikacije i pragmatike kao i temeljne funkcije riječi, koje su na jasan način prikazane u Isusovu susretu s dvojicom učenika na putu u Emaus. Nadalje, navela je da je Isus model autentičnog i uspješnog pripovjedača. Isusovo tumačenje Pisma zapalilo je srca njegovih učenika, a gesta blagoslova i lomljenja kruha otvorila im je oči vjere kojima su prepoznali Uskrsloga. Iako je u digitalnoj kulturi slika potisnula riječ, pripovijedanje i dalje ostaje jedno od temeljenih načina poučavanja i učenja vjerskog sadržaja, jer, ako tako možemo reći, Sveto je pismo »Božja priča čovjeku« i »Božja priča o čovjeku i njegovu stvoritelju«, poticajno je zaključila dr. sc. s. Silvana Fužinato.

Drugo predavanje pod naslovom „’Predvečerje’ naracije u vremenu digitalne kulture“ održao je dr. sc. Nenad Palac, vjeroučitelj u službi Splitsko-makarske nadbiskupije i vanjski suradnik na Teološko-katehetskom institutu u Mostaru. U prvom dijelu definirao je tradicionalno i digitalno pripovijedanje te je uputio na elemente po kojima se ove dvije vrste pripovijedanja međusobno razlikuju. Drugi dio izlaganja predavač je posvetio analizi digitalnog kontinenta i navikama digitalnih domorodaca. Na temelju aktualnih svjetskih i domaćih istraživanja uputio je na neke pozitivne i negativne trendove pri digitalnom pripovijedanju na novijim društvenim platformama te među digitalnim domorodcima. U trećem dijela izlaganja prezentirao je uspješne i neuspješne primjere digitalne naracije iz popularne i crkvene kulture. U posljednjem dijelu izlaganja – na temelju slike Krista savršenog komunikatora i evanđeoskog izvještaja o dvojici učenika na putu u Emaus – vjeroučiteljima je istaknuo komunikacijske smjernice koje je nužno poštovati kako bi zakoračili u „zoru“ digitalne naracije te ostvarili plodonosan susret oko euharistijskog stola. Uslijedila je tematska rasprava na kojoj su predavači odgovarali na brojna pitanja zainteresiranih vjeroučitelja.

U poslijepodnevnom dijelu Katehetske ljetne škole održane su tri tematske radionice pod naslovima: „ABCeda pripovijedanja ili kako sve može postati priča“ pod vodstvom Zorice Šitum, Andree Ćapin, Andrijane Bagarić i Marije Škeva. Druga radionica održana je pod naslovom „’Samo stvarne ruke pišu stvarnu poeziju’ (Paul Celan) O riječima u rukama – tehnike stvaranja pripovijesti“ pod vodstvom Branke Mlinar, Sandre Milanović, Gordane Kelave i Sare Pleštine. Treća radionica održana je pod naslovom „’Ono smo što komuniciramo’ O učenju i poučavanju vjerskoga sadržaja u digitalnom svijetu“ pod vodstvom Ane Rücker, Anice Galešić, Marine Šimičev te Mariane Dellavia.

Prvi dan Katehetske ljetne škole završen je zajedničkim misnim slavljem kojega je predvodio nadbiskup Puljić u koncelebraciji s dr. Pažinom te mladomisnikom don Renatom Pudarom, nadbiskupovim tajnikom. Nadbiskup je u homiliji prigodno još jednom pozdravio sve vjeroučitelje te im zahvalio na uloženom trudu zaželjevši im na početku školske godine mnogo uspjeha riječima: „Vašoj brizi i odgovornosti, poštovani vjeroučitelji, povjerena su djeca i mladi. Obitelj, Crkva i društvo zahvalni su vam za vaš odgojno-obrazovni rad. Zato se ne umarajte biti ustrajni u tom časnom poslu odgoja i obrazovanja mladih naraštaja, a time i našega hrvatskoga društva. Osluškujte strpljivo pitanja i probleme svojih učenika te surađujte s njima i školskim kolektivom!“