Starigrad-Paklenica, (IKA) – Dvodnevni 34. međunarodni simpozij profesora teologije i filozofije u srijedu 7. travnja u dvorani hotela Alan u Starigrad-Paklenici otvorio je prof. dr. Josip Oslić, dekan KBF-a Sveučilišta u Zagrebu. Zagrebački KBF organizator je tog skupa koji je okupio 60 teologa iz republika Hrvatske i BiH. Od 14 katedri zagrebačkog KBF-a, protekle godine izlaganja su bila iz prvih sedam katedri, a ovogodišnji simpozij obrađuje teme iz preostalih sedam: ekumenske i pastoralne teologije, katedre za liturgiku, crkvenu povijest, kanonsko pravo, katedre religiozne pedagogije i katehetike te socijalnog nauka Crkve.
Prvog dana izlagali su Jure Zečević o temi “Ekumensko stanje i glavne teme ekumenske teologije danas”, Josip Baloban i Josip Šimunović “Kretanje crkvenosti u hrvatskom društvu u posljednjih 20 godina”, Ivica Žižić i Ante Crnčević “Red ili obred. Teološka problematika u raspravama o dvostrukosti ‘obreda'”, Valerija Macan i Slavko Slišković “Stanje i glavne teme crkvene povijesti u Hrvata”. Pozdravnu riječ uputio je dr. Oslić koji je prije otvaranja simpozija u župnoj crkvi sv. Jurja u Starigradu za sudionike predvodio misno slavlje. Izrazio je uvjerenje da će simpozij kritički osvijetliti najaktualnije teme suvremene teologije. Pokazalo se vrijednim na razini katedri organizirati simpozij jer su profesori najbolje upućeni u specifičnu problematiku koja se istražuje u sklopu dotične katedre, rekao je dr. Oslić, istaknuvši da bi teologija trebala kritički propitivati mjesto i poslanje Crkve u suvremenom društvu. Na tom putu treba ući u dijalog sa znanošću, kulturom i u tom dijalogu vjernicima progovoriti jezikom koji razumiju ali i autentičnošću koja Evanđelje čini privlačnim i vjerodostojnim. Premda se u postmoderni ističe interdisciplinarnost istraživanja, važno je istaknuti da teologija treba sačuvati i svoju autonomiju istraživanja usmjerenu na kritičko vrednovanje cjeline koja se odnosi na božansku objavu, ali i na razumijevanje i tumačenje čovjekova poziva i odaziva u sklopu te objave. Ta tražena autonomija daje teologiji pravo govoriti čovjeku u izvornim znakovima koji u potrošačkom društvu postaju autentični znakovi vjere po kojima suvremeni čovjek može prepoznati vjerodostojnost spasenjske poruke. Sudionike je pismom pozdravio i imenovani zadarski nadbiskup Želimir Puljić. “Profesori su pozvani istraživati, izgrađivati, odgajati i graditi mostove dijaloga u drugim znanostima i između Crkve i društva. U društvu, unatoč svemu, postoji interes za religijske i teološke teme. Uvijek iznova valja ukazivati i utvrđivati pravo mjesto teologije u suvremenoj kući znanosti i jasnije promisliti mogućnosti većeg angažmana teologa laika u pastoralnom djelovanju unutar crkvene zajednice”, poručio je mons. Puljić.

O ekumenizmu koji pogađa opću i partikularnu Crkvu, a baviti se njime znači ostvarivati ideje II. vatikanskog sabora, govorio je dr. Jure Zečević. Predstavio je i razvoj za naš ekumenizam značajne Srpske pravoslavne Crkve. Postoji samo jedna Crkva Kristova koja se mora ostvarivati u pluralnosti lokalnih Crkava. Tu je riječ o bogatstvu različitosti koje su u skladu i pomirene. Time jedinstvo nije narušeno. “Problem obično nastaje onda kad pojedine mjesne Crkve, iz raznih, često necrkvenih razloga i sporova (političkih, strateških, nacionalnih, ekonomskih) prekidaju međusobno zajedništvo”, upozorio je Zečević dodaši da je to izobličenje kršćanskog identiteta, jer se svevremena i primarna pripadnost Kristu podređuje vremenitim i sebičnim interesima pojedinaca ili skupina, pri čemu se legitimne razlike i specifičnosti zloupotrebljavaju kao elementi otuđenja i razdvajanja, argumenti da druga Crkva nije u pravu. “Ne radi se o tome da se uspostavi sada nepostojeće jedinstvo, nego da se već postojeće jedinstvo živi i ostvaruje kroz primjerene stupnjeve međukršćanskog zajedništva te da se to jedinstvo upotpuni, usavrši do mjere da među Crkvama bude moguće i vidljivo zajedništvo oltara (euharistije i pričesti) i propovjedaonice (navještaja). Jedinstvo postoji – treba ga prepoznavati. Jedinstvo nije potpuno – treba ga upotpunjavati. Nepotpuno jedinstvo omogućuje nepotpuno zajedništvo u sakramentima, u svetome”, rekao je Zečević istaknuvši: preduvjet bez kojeg puno jedinstvo neće biti ostvarivo je “duhovni ekumenizam”, ekumenizam duhovnog iskustva i istinskog prianjanja svih kršćana uz Krista. “Pripadnici drugih Crkava nisu odijeljena braća nego samo braća s kojom nismo u punom sakramentalnom i jurisdikcijskom jedinstvu, poručio je Zečević. Temeljno jedinstvo postoji prvenstveno zahvaljujući milosnoj povezanosti s Kristom po sakramentu krsta i po ispovijedanju temeljnih istina vjere, sadržanih npr. u Credima stare Crkve, Nicejskom, Nicejsko-carigradskom, Apostolskom. Zečević je rekao da se prema ekumenskom pitanju postavlja između krajnosti: od fobičnosti i isključivosti do relativizacije svih razlika. “Danas se ne govori da jedinstvo ne postoji, nego da temeljno jedinstvo među Crkvama postoji, ali postoje i zasjekline, uleknuća i rane koje narušavaju njegovu cjelovitost. Umjesto o raskolu i odijeljenoj braći, nepostojanju jedinstva, primjerenije je govoriti o stanju nepotpunog i nesavršenog jedinstva. Ono je najpotpunije na doktrinarnoj razini budući da istočni i zapadni kršćani prihvaćaju sve sadržaje Nicejsko-carigradskog vjerovanja, a najoskudnije je, u većini slučajeva čak nepostojeće, na jurisdikcijskom i kanonskom području odnosno području vremenitog upravljanja Crkvom”, rekao je Zečević, istaknuvši da je ono što kršćane povezuje veće od onog što ih razdvaja.