To je početak redovite pastoralne skrbi za grkokatolike sa zadarskog područja i mjesta koja gravitiraju Zadru, a ubuduće će se okupljati u slavlju grkokatoličke liturgije prve nedjelje u mjesecu u 18 sati u crkvi Svetoga Duha.

Ta se crkva nalazi na području Župe sv. Ante Padovanskog u Zadru, u Ulici Franka Lisice i nekadašnja je župna crkva smiljevačke Župe sv. Ante. Dušobrižnikom grkokatolika u Zadru imenovan je o. Marjan Jeftimov, župnik grkokatoličke župe Preobraženja Gospodnjeg u Jastrebarskom, koji će u Zadru opsluživati bogoslužje po istočnom obredu u crkvi Svetoga Duha.

Blagoslov novoj stvarnosti u Križevačkoj eparhiji osobnim dolaskom izrazio je križevački vladika Milan Stipić, koji je u nedjelju 7. ožujka u crkvi Svetoga Duha predvodio svetu božansku liturgiju. Suslužili su o. Marjan Jeftimov, fra Ivan Ćupić, župnik u Gradacu drniškom koji služi istočni i zapadni obred, (u Splitu služi grkokatoličku liturgiju poslljednje nedjelje u mjesecu), đakon Križevačke eparhije o. Livio Marijan i đakon iz Kričaka o. Jan Jakubov.

Biskup Stipić zahvalio je zadarskom nadbiskupu Želimiru Puljiću na ustupljenoj crkvi za održavanje grkokatoličkog obreda. „Okupili smo se prvi put na liturgiji i zahvaljujem na tome Zadarskoj nadbiskupiji i nadbiskupu Puljiću koji su nam dali na korištenje crkvu. Hvala i župi sv. Ante na čijem teritoriju se crkva Duha Svetoga nalazi. Skupili smo snage i dobrotom nadbiskupa Puljića dobili smo na korištenje crkvu gdje ćemo imati liturgiju jedanput mjesečno, a kasnije i češće, ovisno kako se bude zajednica okupljala. To je sada pastoralni centar, ako zaživi, u Zadru će biti i grkokatolička župa. Ovo je novi početak. Zbog toga mi je jako drago, to je bilo potrebno. Imamo mali broj vjernika na zadarskom području, ali trebamo ih čuvati, da se ne ospu, da ta tradicija, liturgija i duhovnost žive, da navješćujemo Krista ovom svijetu“, rekao je mons. Stipić.

U Dalmaciji djeluju tri povijesne grkokatoličke župe: u Kričkama, Baljcima i Vrlici. U Dalmaciji živi više stotina grkokatolika koji se okupljaju u Splitu i Kričkama kod Drniša gdje se nalazi drevna župa i manastir. Sada se u Kričkama uređuje duhovni centar koji će biti duhovno središte grkokatolika u Dalmaciji a završetak njegovog uređenja predviđa se za dvije godine.

Mons. Stipić bio je dušobrižnik za katolike u Dalmaciji prije 14 godina i tada je imao kontakte s grkokatolicima sa zadarskog područja koji su tu doselili i gdje žive drugu, treću generaciju. Neki su došli iz bivše države zbog rada u brodogradilištima ili u činovničkim službama.

U zadnje vrijeme Dalmaciju su zbog posla nastanili grkokatolici iz Ukrajine, Slovačke, koji su došli raditi na zadarsko područje, djelatni su u turizmu. Ukrajinaca grkokatolika najnovije ima i na Dugom otoku gdje rade u ribljoj industriji.

„Mi smo dužni kao Crkva, kao zajednica, biskupija, posvetiti pažnju tim ljudima, okupiti ih, da im svećenik bude na raspolaganju. Sada im je osigurana vjerska skrb i bogoslužje. Duže vrijeme je planirano da se za njih počne s održavanjem liturgijskog slavlja na koje mogu doći i rimokatolici koji žele vidjeti kako izgleda istočni obred i u njemu sudjelovati, mogu se pričestiti i doživjeti puninu Katoličke Crkve i njene tradicije. Tu ne postoji vjerska razlika, razlika je u tradiciji“, rekao je mons. Stipić.

Križevački vladika kaže kako je bizantski obred često bio prisutan u kulturi i duhovnom životu Zadra. „Postojale su crkve koje su u Srednjem vijeku i u kasnijim stoljećima bile određene za služenje bizantskog obreda. I u crkvi Sv. Krševana u Zadru neko vrijeme se slavila grkokatolička bizantska liturgija. Tada su se uglavnom okupljali putnici, trgovci, doseljenici iz Grčke koji su dolazili na zadarsko područje. To je bio Mediteran i imali su utjecaj. Kasnije je to iščezlo ili se dogodila asimilacija, ali ta tradicija je ostala. Mnogo ikona bizantskog obreda je u tradiciji zadarskog prostora, mnogo bizantskih eksponata nalazi se u postavu izložbe Zlato i srebro Zadra. To je kulturološka poveznica: Bizantsko carstvo, Dalmacija, Venecija bili su dio kulturnog srednjovjekovnog bazena gdje se to prožimalo. Također, puno su bizantski obred i tradicija utjecali na formiranje glagoljaške tradicije pa je u glagoljaštvu sličnost i povezanost s bizantskim liturgijskim tradicijama“, rekao je biskup Stipić.

Zadarsku nadbiskupiju i Križevačku eparhiju povezuje i Sv. Šimun koji se časti i na Istoku. Taj prorok je na svoje ruke u jeruzalemskom hramu primio Isusa 40. dan nakon njegova rođenja i u njemu prepoznao Mesiju.

Zadarska nadbiskupija darovala je grkokatoličkoj župnoj crkvi Preobraženja Gospodnjega u Jastrebarskom relikviju sv. Šimuna, čiju je česticu 2014. g. nadbiskup Puljić odnio u Jastrebarsko i svečano je predao grkokatoličkoj župi na slavlju koje je okupilo tisuće ljudi. Šimunova relikvija darovana je crkvi u Jastrebarskom jer je ona jubilarna crkva izgrađena o jubileju 400. obljetnice nastanka Grkokatoličke Crkve u Hrvatskoj (Marčanska eparhija 1611. g.).

U crkvi Preobraženja Gospodnjeg podignut je drveni oltar i položen relikvijar u kojem se čuva relikvija sv. Šimuna. Sv. Šimun zaštitnik je ljudi koji ne mogu začeti dijete i upravo u tome se u Jastrebarskom događaju milosna uslišanja i čuda po Šimunovu zagovoru.

„Htjeli smo i mi u sjeverozapadnoj Hrvatskoj imati mjesto gdje se časti sv. Šimuna. Sada se već nekoliko djece, po zagovoru sv. Šimuna, rodilo u obiteljima koje nisu mogle imati djecu, jer mole Šimunov zagovor. Veliki su duhovni plodovi, puno ljudi dolazi na molitvu sv. Šimunu. Svake srijede u crkvi u Jastrebarskom je molitva za zagovor sv. Šimuna, a svake godine na Svijećnicu bude svečana liturgija i blagoslov djece kada hodočasti mnogo ljudi. Čašćenje sv. Šimuna je popularno, dolazi puno ljudi na molitvu, mlade obitelji koje imaju problema s potomstvom. Nekoliko obitelji je dobilo potomstvo zahvaljujući molitvama kod relikvije sv. Šimuna. Veliko je štovanje Šimunove svetosti kod grkokatolika“, istaknuo je biskup Stipić.

Umirovljeni biskup Križevačke eparhije Nikola Kekić predslavio je 30. kolovoza 2014. g. liturgiju u crkvi Sv. Šimuna u Zadru, u zahvalnosti što je Eparhija dobila česticu relikvije sv. Šimuna. Mons. Stipić je rekao da će grkokatolici svake godine hodočastiti sv. Šimi u Zadar kako bi pokazali svoju zahvalnost i povezanost između Zadarske nadbiskupije i Križevačke eparhije.

Snagu Šimunova štovanja u Jastrebarskom potvrđuje i o. Marjan Jeftimov, grkokatolički jaskanski župnik. „Zaživio je kult čašćenja sv. Šimuna, štoviše, događaju se uslišanja rođenja djece po Šimunovom zagovoru. Mi svaku srijedu u 19 sati u našoj župnoj crkvi pred relikvijom sv. Šimuna imamo bogoslužje, akatist sv. Šimunu, svetu liturgiju, a nakon toga  uvijek bude molitva za zdravlje i molitva za potomstvo. Dolaze nam ne samo ljudi iz Jastrebarskog i iz Zagreba, nego iz cijele Hrvatske, čak i šire. Na molitve dolaze bračni parovi koji ne mogu imati djece i hvala Bogu, već su neki postali roditelji. Za koji dan imam jednu obitelj, čekaju prinovu. U jednoj obitelji žena je nekoliko puta imala spontani pobačaj. Hvala Bogu, uskoro će postati roditelji. Velike su milosti koje sv. Šimun zagovara pred Bogom i u Jastrebarskom. To nas povezuje sa Zadrom“, rekao je o. Marjan.

Župa Preobraženja Gospodnjeg u Jastrebarskom je jedna od mlađih župa gdje u gradu i okolici živi oko 150 grkokatoličkih obitelji. To su uglavnom grkokatolici koji su u prošlom stoljeću živjeli na području Žumberka a tijekom migracija iz sela u grad Žumberčani grkokatolici su doselili u grad Jastrebarsko. Godine 2022. će biti deset godina kako je ta župa utemeljena i posvećena nova grkokatolička crkva u Jastrebarskom.

„Nije nam strano da na grkokatoličku liturgiju dolaze vjernici rimskog obreda, dapače. I naši vjernici odlaze u crkve rimskog obreda. U tome se vidi veliko zajedništvo unutar Katoličke Crkve. Pogotovo ljudi koji vole a cappella pjevanje, koji vole istočne tradicije, staroslavenski jezik, glagoljašku tradiciju, itekako nam dolaze. I članovi naših župnih zborova su rimokatolici i rado uče, poznaju naš obred i sudjeluju u svim događajima u grkokatoličkim župama. Kad bude prigoda i mi ćemo se uključiti u župu sv. Ante na Smiljevcu i sudjelovati na njihovim slavljima“, rekao je o. Marjan.

Jeftimov je nekadašnji zadarski sjemeništarac koji je četiri godine pohađao Nadbiskupsko sjemenište Zmajević u Zadru. „Rado navratim u Zadar. Imam mnogo prijatelja u Zadru, lijepih sjećanja iz srednjoškolskih dana, kolega svećenika, svećenika koji su mi bili odgojitelji, poglavari u Sjemeništu i nadam se da ćemo bratski surađivati“, rekao je o. Marjan.

Za trud u pastoralu grkokatolika, mons. Stipić zahvalio je i o. Liviju Marijanu, đakonu Križevačke eparhije koji živi u Zadru i uvijek je na raspolaganju, u pripremi liturgije i ostalo.

„Bizantski ili grčki obred prisutan je u Zadru i Dalmaciji kao i rimski. Mnogi ne znaju kako papa u 13. st. piše zadarskom Kaptolu sv. Stošije da je hvale vrijedno što u zadarskoj katedrali drži još i grčki obred. U sklopu dominikanskog sveučilišta u Zadru u 14. st., u sakristiji crkve Sv. Dominika je bila crkva Sv. Romana i Platona; u njoj su dominikanci sve do svog ukinuća u Zadru, do 19. st., redovito u neke dane služili liturgiju sv. Ivana Zlatoustog na grčkom“, rekao je đakon Marijan, ukazujući na poveznicu s Istokom i po glagoljaškom pjevanju te zadarskoj umjetnosti. Na izložbi Zlato i Srebro Zadra nalaze se mnoge ikone bizantskog stila.

„Rimski i grčki obred su kao dvije latice jednog cvijeta. One su prožimale mediteranski svijet i zato nije čudo da je tijekom povijesti istočni obred prisutan u Zadru. Kasnije su došli Grci kao trgovci i pravoslavno stanovništvo pa su nastavili bogoslužje istočnog obreda. Grkokatoličke župe u Dalmaciji stradale su u Drugom svjetskom ratu i u Domovinskom ratu. Mnogi rimokatolici žele doživjeti i drugi obred, vole toplinu svečanosti, ljepotu istočne liturgije koju sada uglavnom služimo na hrvatskom jeziku, da bude razumljiva, kao i na pučkim napjevima, da svi mogu pjevati. I grkokatolici idu redovito u rimokatoličke crkve, zajednički služimo i Bogu se molimo, jer mi smo jedna Crkva. Lijepo je da se možemo prožimati, da se vidi katolicitet Crkve, da je Crkva sveopća i da se Evanđelje i euharistija izražavaju u raznim kulturama i na razne načine“, poručio je đakon Marijan.

Korizma se kod grkokatolika naziva veliki i časni post svete Četrdesetnice. To je najveći post u godini te je o značenju velikog posta u korizmi u propovijedi liturgije govorio biskup Stipić.

„U vremenu Četrdesetnice, u vremenu pustinje, u sredini pustinje nalazi se drvo života. Kao što je bilo u Mojsijevo vrijeme, kad su zmije ljutice ugrizale Izraelski narod, kad su ljudi umirali. Onda je po Božjem nalogu Mojsije postavio drveni štap, na njemu zmiju od mjedi te je svatko tko je pogledao u tu zmiju bio spašen od njenog ujeda“, rekao je mons. Stipić, istaknuvši da je to praslika Isusa koji će biti obješen na drvo križa, kako bi svojom žrtvom otkupio ljudski rod.

„U tome je dubina i bit kršćanske vjere. U tome pronalazimo sebe, zato što je svaki ljudski križ, poteškoća, nevolja, bolest, sve što nosimo u životu, sve je to od Boga blagoslovljeno, jer je Bogočovjek Isus trpio na križu, trpio je smrt, poniženje i uskrsnuo iz mrtvih. Bilo koje zlo koje se čovjeku događa, bolest, stradanje, progonstvo, nevolja, križ, nije prokletstvo od Boga, nego nas može dovesti u život vječni“, poručio je biskup Stipić.

Rekao je da Bog ne želi da čovjek trpi i bude žalostan, ponižen, nego radostan. „Ali, ako nam se to dogodi, ne gledamo na to kao prokletstvo, nego kao način da zavrijedimo doći u Kraljevstvo Božje. Nositi križ znači prihvatiti svoju svakodnevnicu, sav svoj život, sa svime što nam Bog daje, s obitelji, djecom, kolegama na poslu. Prihvatiti radosne i žalosne trenutke jer su Božji dar, jer je Krist okosnica svega. Isusova žrtva na križu i smrt blagoslovila je svaki naš trenutak, trenutke naše patnje, radosti, tuge i žalosti. Križ je nama ljudima putokaz da se kroz žrtvu dolazi do uskrsnuća, do uspjeha, do pobjede“, poručio je biskup Stipić.

Vladika je istaknuo da je vrijeme velikog posta vrijeme naše osobne promjene. Bit odricanja je da s time želimo promijeniti nešto u svom životu. „Da želimo promijeniti svoje zle navike, da se želimo suočiti sa svojom ljudskom naravi koja je pala u grijeh od početka. Zbog toga nas Bog poziva suočiti se sa svojom naravi. Lako je izbjeći grijehe koji su daleko od nas. Ali treba izbjeći grijehe i pobijediti negativnu silu koju čovjek nosi u sebi, u svom karakteru, u svom ponašanju, u svom odnosu s bližnjima – tu je početak našeg spasenja“, istaknuo je mons. Stipić.

U sredini Edenskog vrta je bilo rajsko drvo za Adama i Evu, „a u sredini velikog posta pustinje koja je prije Uskrsa da se ljudi mijenjaju, pročišćuju, stoji križ na treću nedjelju posta da bi nas podsjetio da je na drvetu života narastao novi plod, a to je Isus Krist koji je Spasitelj i koji daje život vječni. Prvi plod iz zemaljskog raja donio je smrt ljudima, a ovaj novi plod donosi život. To je Krist Spasitelj, hrana svijeta. Neka nam dobri Gospod koji nas prati u našem životu da snagu da se možemo mijenjati kroz vrijeme ovog velikog i časnog posta.

U Četrdesetnici se pripremimo za Kristovo uskrsnuće, za dar ljubavi jednih prema drugima. Promijenimo što nije dobro kako bismo dočekali radost Uskrsa, svladali iskušenja i nevolje. Možemo promijeniti svoje navike, karakter, ponašanje, ono što nije dobro, odnos s braćom i sestrama, da budemo sličniji Kristu, što bliže njemu, da njegov karakter i naš karakter postanu jedan karakter. Da se, pričešćujući se i ispovijedajući se, naše tijelo i Njegovo tijelo sjedine da budemo kao jedan organizam. Da se naša krv sjedini s Njegovom krvlju da budemo jedno srce i jedna duša. Da onda sve što iz nas izlazi bude blagoslovljeno, radosno i sveto, puno ljubavi, jer u svemu kopiramo i živimo kao Isus Krist“, potaknuo je križevački biskup Stipić, ohrabrivši vjernike: „Ne bojte se! Ono što je u Božjim rukama, prepustimo Njemu. Kaže se, tko u strahu živi, taj umire svaki dan. Neka nas ne zarobi strah. Što nam Bog dadne, hrabro ćemo nositi i predati Njemu u ruke. Sve je moguće kad je Bog uz nas“.

Na treću korizmenu nedjelju u bizantskom obredu klanja se Svetom križu kao kad se u zapadnom obredu na Veliki petak klanja križu, pa su se nakon liturgije vjernici poklonili pred križem uz pjevanje ‘Križu tvome, klanjamo se, Vladaru i sveto uskrsnuće tvoje slavimo’.

U tjednu između treće i četvrte korizmene nedjelje grkokatolici se svaki dan klanjaju pred križem koji se postavi u središtu grkokatoličke crkve i bude okićen cvijećem, uz svijeće.

Na liturgiju u Zadru rado su došli i rimokatolici, a podršku su izrazili i vjernici iz Jastrebarskog. Rimokatolik Hrvoje Agostini iz Jastrebarskog aktivno je sudjelovao u obredu te je rekao: „Jako volim staroslavenski obred, to pjevanje. I kćer mi se udala za grkokatolika. Sv. Ivan Pavao II. je rekao da je to bogatstvo Katoličke Crkve i da ga treba očuvati“.

Biskup Stipić rekao je da je kao nekadašnji župnik mijenjao župnike na zadarskim otocima, Zadar mu je blizak i njegova rođena sestra je imala duhovno iskustvo u samostanu sv. Marije kod zadarskih benediktinki. Vladika je zahvalio i članicama Marijine legije iz smiljevačke župe, pjevačima iz Zadra i Jastrebarskog i zadarskoj skupini Kantalice. Pozdravio je i nazočnost članova Ukrajinsko – hrvatskog društva u Zadru, Društva Rusina i Ukrajinaca u RH, podružnice Zadar.

Sljedeće grkokatoličko bogoslužje u Zadru je na Uskrsni ponedjeljak s početkom u 18 sati.

Križevačka eparhija obuhvaća teritorij Hrvatske, BiH i Slovenije i pripadaju joj katolici istočnog obreda iz tih područja. U Hrvatskoj živi oko 22.000 grkokatolika Hrvata, Rusina i Ukrajinaca čiji je korpus vjernika najbrojniji, Slovaka, Makedonaca, a 4000 grkokatolika živi u BiH.

Križevačka eparhija u Hrvatskoj ima 40 župa. Biskup Stipić je potaknuo vjernike na razmjenu prijateljskih odnosa, pažnje, bratstva i sestrinstva, „kako prava Crkva mora biti i kako je Krist zapovjedio“.