Sarajevo, (IKA/KTA) – Prvog dana Molitvene osmine za jedinstvo kršćana, 18. siječnja, održano je bogoslužje riječi u sarajevskoj katedrali Srca Isusova. Uz sudjelovanje vrhbosanskog nadbiskupa i metropolita kardinala Vinka Puljića, svećenika, bogoslova, redovnica i vjernika bogoslužje je predvodio profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Sarajevu vlč. dr. Niko Ikić. Vjernicima katolicima pridružili su se i pravoslavni vjernici zajedno s izaslanikom dabrobosanskog metropolita SPC Nikolaja jerejom Vanjom Jovanovićem.
Dr. Ikić posebno je pozdravio vjernike pravoslavne tradicije, podsjećajući na riječi uskrslog Krista upućene apostolima koje su uzete za ovogodišnje geslo Molitvene osmine: “Vi ste tomu svjedoci”. Odgovarajući na pitanje čemu današnji kršćani trebaju biti svjedoci, dr. Ikić istaknuo je da ekumenizam nije trijumfalni hod, ni retorika, polemika, taktika, politika, oportunizam, fanatizam, indiferentizam, mit, mešetarenje, mlaćenje prazne slame, prljava nagodba ili ljudski ugovor, ne ide za stvaranjem neke “supercrkve”… “Jednostavno rečeno, ekumenizam je Kristov zahtjev i imperativ, znak i sadržaj, djelo i molitva. Ekumenizam je križni put kršćana, ali koji vodi Kristu. Nadalje trebamo biti svjedoci kroz otkrivanje biti novoga ekumenskoga zamaha, otklanjati mnogobrojne predrasude i strahove, oduševljavati za ekumensko djelovanje cijele Crkve. Trebamo biti svjedoci da je ekumenizam izmoljeni dar. Zato se do ekumenskih vrata može doći i kroz njih proći samo na koljenima, to jest samo u molitvi. Zajedno moliti mogu oni koji osjećaju rascjepkanost kršćanstva kao ranu Crkve. Smisao ekumenske molitve mora biti u traženju i prepoznavanju Kristove volje od nas i drugih, a ne u isticanju i provođenju vlastite. “Smisao leži u molitvi za posvećenje i obraćenje svih kršćana Kristu, za obrat duha i duhovni rast u Kristu”, poručio je dr. Ikić, ističući da na tim prostorima ima previše vidljivih različitosti, a premalo nevidljivoga jedinstva.
Prigodnu propovijed uputio je jerej Jovanović, istaknuvši koliko je lijepo znati kako u svemu i iznad svega postoji Krist te da se i ovdje i sada na mističan način ima mogućnost konačnog postojanja u konačnosti svega. Bog je uzeo našu narav i obnovivši u nama lik Stvoritelja poveo nas u vječnost. Suštinski pečat ove cjelokupne istine je uskrsnuće Kristovo. Kakva neizmjerna ljubav i kakva ljepota koja se uvijek prepoznaje, tek u drugome, na isti način kako to postoji i Trojedini Bog. Dakle, u rukama drugog i drugih nalaze se ključevi – od našeg raja ili pakla. No, kako je čovjek stvoren na Božju sliku i priliku, ostao je slobodan u odabiru svoje volje. Stoga je njegovo vječno postojanje, koje nasušno treba njegova bit, zapravo čin njegova slobodnog opredjeljenja – preobražavati ili ne vlastiti život s Bogom. Međutim, ono što je Božje u nama i naše u Božjem, čovjek današnjice često preinačuje u Božje po vlastitoj veličini sebe. Naime, tražeći ljepotu i istinu i pravdu i smisao samo u ljudskoj osobnosti, čovjek je mislio naći i sreću, dok je zapravo nalazio samo hranu za tovljenje sumnje. Iz straha pred drugima i mnogima rođen je individualizam iz kojeg se pak izrodio čovjek skeptik. Tako danas mnogi kršćani odabiru od kršćanstva samo ono što neće poremetiti njihovu plastičnu i nestvarnu koncepciju vlastitog života u ovozemaljskom svijetu, zanemarujući pritom da je takvo osiguravanje vlastita života velika iluzija, jer su nam dva osnovna činitelja i okvir našeg života nepoznati, a to su rođenje i smrt, upozorio je jerej Jovanović, pozivajući krštenu braću i sestre da svojim životima svjedoče Živoga Gospodina. Bez obzira na podijeljenost naših Crkava i uvijek aktualno pitanje hoćemo li se i kada sjediniti, na što nas i sam Krist poziva, mi, kršteni kao jedno tijelo a kroz svoju misiju živog svjedočenja živog Krista, već ostvarujemo taj put jedinstva. Na taj način ispunjavamo smisao Kristova poziva: “Da svi budu jedno… da svijet uzvjeruje”, poručio je Jovanović.
U tijeku ekumenskoga skupa pjevao je Bogoslovski zbor “Stjepan Hadrović” pod ravnanjem vlč. Marka Stanušića.