Rim, (IKA) – Papin vikar za grad Rim kardinal Camillo Ruini najavio je 9. lipnja u bazilici Sv. Ivana Lateranskoga početak postupka za beatifikaciju i kanonizaciju Ivana Pavla II. Postupak će započeti u tijeku svečane Večernje koju će u istoj bazilici predvoditi uoči svetkovine sv. Petra i Pavla u utorak 28. lipnja. Vijest se očekivala otkako je 13. svibnja papa Benedikt XVI. izvijestio o oslobađanju od vremenske odredbe od pet godina kako bi se pokrenuo postupak za proglašenje blaženim pape Wojtyle. Najavu kardinala Ruinija popratio je pljesak koji, kako je rekao, svjedoči o dobru koje nam je Ivan Pavao II. učinio, i koliko ga svi volimo. Bit će to za sve nas vrlo velik dar i izvanredan razlog kako bismo zahvalili Gospodinu, dodao je kardinal Ruini.

Na završetku kongresa Rimske biskupije o obitelji i kršćanskoj zajednici, kardinal je zahvalio onima koji se zalažu u korist svjesnoga izbora za neglasovanje na referendumu o potpomognutoj oplodnji, koji će se u Italiji održati 12. i 13. lipnja, ističući kako Crkva ne sili savjesti, već samo želi zaštititi ljudski život. Nismo mi željeli referendum, i nismo i nećemo mi biti oni koji pooštravaju opreke i suprotstavljanja. Ne želimo siliti savjesti, nego ih samo prosvijetliti; nismo ni protiv koga, već radimo za nekoga: za ljudski život koji se rađa, za djecu koja imaju pravo poznavati vlastite roditelje, za današnje i buduće žene i muškarce koje treba uvijek smatrati osobama, a ne laboratorijskim proizvodom ili predmetom za pokuse, i kojima, i u njihovoj opravdanoj želji za roditeljstvom, valja pomoći da ne zaborave kako je dijete prije osoba koju valja prihvatiti kao dar, nego vlastito zadovoljstvo, pojasnio je kardinal.

Osvrnuvši se potom na trodnevni kongres Rimske biskupije, kardinal Ruini je istaknuo kako poslanje i misionarstvo trebaju biti stalan izbor. Upozorivši, nadalje, kako je obitelj stalno središte biskupijskoga pastorala, kardinal je kao glavni cilj istaknuo odgoj novih naraštaja, posebice što se tiče slobode koja se često živi na konsumističkom obzoru, a ne kao darivanje samoga sebe, kao i što se tiče seksualnosti, velike snage koja promiče zajedništvo i život. Treba preokrenuti raširenu predrasudu i učiniti shvatljivim kako kršćanska vjera nije protiv tijela i seksualnosti, već nam naprotiv pomaže otkriti u potpunosti njihovu pravu vrednotu. Osvrnuo se i na temu zvanja, podsjetivši na važnost molitve, svjedočenja Bogu posvećenih osoba i obitelji kao mjesta u kojima ona sazrijevaju.