POČETAK SVIBANJSKIH POBOŽNOSTI U GOSPINU SVETIŠTU U OLOVU
Olovo (IKA/KTA )
Vrhbosanska nadbiskupija prvim je danom mjeseca svibnja tradicionalno započela sa "svibanjskim pobožnostima" u Gospinu svetištu u Olovu.
Olovo, 2. 5. 1999. (IKA/KTA) – Vrhbosanska nadbiskupija prvim je danom mjeseca svibnja tradicionalno započela sa “svibanjskim pobožnostima” u Gospinu svetištu u Olovu. Svečano misno slavlje uz sudjelovanje pedesetak svećenika, redovnica i mnoštva hodočasnika predvodio je pomoćni vrhbosanski biskup Pero Sudar. Pozdravnu riječ biskupu Sudaru, provincijalu Bosne Srebrene fra Petru Anđeloviću, sutješkom dekanu mons. Peri Jukiću i svim nazočnim hodočasnicima uputio je fra Berislav Kalfić, upravitelj svetišta, zaželjevši im dobrodošlicu na “sveto tlo drevnoga olovskog svetišta”. U propovjedi je biskup Sudar vjernicima govorio kako su svetišta u BiH bila spaljivana, a vjerni puk protjerivan te su samo snagom vjere ona ponovno obnavljana i oživljavana. Podsjetio je kako u Vrhbosanskoj nadbiskupiji ima 36 marijanskih svetišta, u koja su brojni vjernici na koljenima dolazili i obilazili ih, vraćajući se uvijek obnovljeni, ohrabreni i osnaženi u vjeri da nisu sami i kako život, koliko god bio težak, ima smisla. “Od 36 svetišta u ovome ratu ih je 20 bilo srušeno, u 11 su se vjernici ponovno vratili, a u 9 svetišta još čekaju da se vrate”, istaknuo je biskup. “Velik broj okupljenih vjernika znak je”, nastavio je biskup Sudar, “kako nismo iznevjerili zavjet pradjedova te kako vjerujemo više Bogu nego čovjeku i više Bogu nego sebi.” Obraćajući se mladima, biskup Sudar im je poručio kako je ovo njihov mjesec, jer oni su nada Crkve i domovine. “Mi smo u svemu oduvijek bili siromašni, osim u onome što Bog daje,” istaknuo je biskup te zaključio svoje obraćanje mladima poručivši im da trebaju potražiti svoje mjesto pod “svojim suncem i svojim nebom” i pozvao ih da ničije korijenje ne niječu, ali da svoje vole i cijene, “jer je ono najdublje u ovoj zemlji”. “To svjedoči i svetište i grad Olovo”, objasnio je biskup, “u kojem su sve do 16. st. stanovništvo sačinjavali bosanski Hrvati katolici, a uz njih se kasnije doseljavaju Sasi, kao rudari, zatim razni trgovci i obrtnici. U Olovu je živio i umro i otac bosanske književnosti fra Matija Divković (1563-1634) koji je 1611. napisao #!Nauk krstjanski#! i tako stvorio čvrste temelje bosanske književnosti.” Na kraju misnog slavlja vjernicima se obratio i provincijal fra Petar Anđelović te je posebnu zahvalnost da je svetište ponovno zaživjelo uputio kardinalu Vinku Puljiću, koji je u to svetište i sam više puta hodočastio. Nakon misnog slavlja, ispred olovske crkve bilo je upriličeno i pučko veselje.