1. Danas, na Čistu srijedu, liturgija upućuje svim vjernicima snažni poziv na obraćenje riječima apostola Pavla: “Umjesto Krista zaklinjemo: dajte, pomirite se s Bogom!” (2 Kor 5,20).

Korizma je duhovno gledano najpovoljnije vrijeme za prihvaćanje tog poticaja, jer je vrijeme intenzivnije molitve, pokore i veće pozornosti prema potrebama braće. Današnjim obredom pepeljenja priznaje se grešnikom, zaziva se Božje oproštenje, pokazujući iskrenu želju za obraćenjem. Započinjemo tako strogi asketski hod, koji će nas dovesti do Vazmenog trodnevlja, središta liturgijske godine.

2. Prema drevnoj crkvenoj tradiciji, svi su se vjernici danas dužni suzdržati od mesa i postiti, uz jedinu iznimku onih koji su razložno spriječeni zbog zdravlja ili dobi. Post ima veliku važnost u životu kršćana, to je potreba duha da bi se bolje odnosili prema Bogu. Zapravo, ta se vježba ne iscrpljuje u izvanjskim vidicima posta, premda su i oni važni. Njih, naime, mora pratiti želja za nutarnjim pročišćenjem, raspoloživošću da se bude poslušan Božjoj volji i brižljiva solidarnost prema braći, osobito najsiromašnijoj. Postoji potom tijesna veza između posta i molitve. Moliti znači zauzeti stav osluškivanja Boga, a post pospješuje to otvaranje srca.

3. Dok ulazimo u korizmeno vrijeme, moramo povesti računa o trenutnim međunarodnim okolnostima, u kojima se javljaju prijeteće napetosti rata. Potrebno je da svi s punom sviješću preuzmu na sebe odgovornost i poduzme se zajednički napor kako bi se izbjegao još jedan dramatični sukob u čovječanstvu.

Zato sam htio da današnja Pepelnica bude Dan molitve i posta kako bi se isprosio mir u svijetu. Moramo moliti Boga ponajprije za obraćenje srca, u kojem se ukorjenjuje svaki oblik zla i svaki poticaj na grijeh; moramo moliti i postiti za mirni suživot među narodima i nacijama. Na početku našeg susreta čuli smo ohrabrujuće riječi proroka: “Neće više narod dizat#! mača protiv naroda nit#! se više učit#! ratovanju” (Iz 2,4). I nadalje: “Mačeve će prekovati u plugove, a koplja u srpove” (isto). Iznad povijesnih previranja stoji bezgranična Božja prisutnost, koja prosuđuje ljudske odluke. Njemu koji je “sudac narodima” i koji će “mnogim sudit#! plemenima” (usp. isto), uzdižemo naše srce kako bi izmolili budućnost pravednosti i mira za sve. Ta misao mora potaknuti svakoga od nas da nastavi s neprekidnom molitvom i djelatnom zauzetošću kako bi se izgradio svijet gdje će sebičnost ustupiti mjesto solidarnosti i ljubavi.

4. Htio sam ponoviti žurni poziv na obraćenje, pokoru i solidarnost također u korizmenoj poruci, objavljenoj prije nekoliko dana, koja ima za temu divni izraz iz Djela apostolskih: “Blaženije je davati nego primati” (usp. 20,35).

Kada se bolje pogleda, samo obraćajući se toj logici moguće je izgraditi društveni poredak koji neće biti prožet krhkom ravnotežom sukobljenih interesa, već pravednim i solidarnim traženjem općeg dobra. Kršćani su, poput kvasca, pozvani živjeti i širiti duh besplatnosti u svakoj životnoj sredini, promičući tako istinski moralni i građanski razvoj društva. Pisao sam u vezi s tim: “Dati ne samo od svog suviška, već i nešto više pridonosi onom samoprijegoru bez kojeg nema istinskoga kršćanskog života” (br. 4, L#!Osservatore Romano, 7. veljače 2003., str. 5).

5. Neka se ovaj Dan molitve i posta za mir, kojim započinjemo korizmu, pretvori u konkretne geste pomirenja. Od obiteljskog ozračja do onoga međunarodnog, neka se svatko osjeti i postane suodgovoran za izgradnju mira. A Bog mira, koji proniče namisli srdaca i poziva svoju djecu da budu mirotvorci (usp. Mt 5,9), uzvratit će svojom nagradom (usp. Mt 6,4.6.18). Povjeravamo te naše želje zagovoru Djevice Marije, Kraljice krunice i Majke mira. Neka nas ona primi za ruku i prati tijekom idućih četrdeset dana, prema Uskrsu da bi razmatrali Uskrsloga Gospodina.

Svima želim dobru i plodnu korizmu!