Vatikan, 16. 11. 1999. (IKA) – Crkveni savjetnici u Njemačkoj obnašaju važnu službu “na brojnim područjima, osobito u prilog trudnim ženama koje žive u teškim prilikama”, rekao je Papa u govoru upućenom 15. studenoga skupini njemačkih biskupa koji ovih dana borave u posjetu ad limina. Govoreći o pitanjima uloge Crkve u sadašnjem povijesnom trenutku, Ivan Pavao II. se zaustavio na različitim izazovima laičkog društva istaknuvši nužnost “raspoloživosti za dijalog odnosno kritičko i razborito suočavanje”.
“Evanđeosko rješenje nije bijeg od društva”, rekao je Papa njemačkim biskupima te dodao navodeći sv. Pavla: “Mora se naprotiv uvijek govoriti, bilo to zgodno ili nezgodno. Djelatno se uključujte tamo gdje mislite da je potrebno braniti Boga i čovjeka! Niste od svijeta ali se od svijeta ne razdvajajte! Laičko društvu u kojem sve više vlada šutnja o Bogu treba vaš glas”. Papa ističe kako križ koji biskupi nose na prsima nije samo ukras te da križ u zdanjima katoličkih ustanova “mora biti više no ukras”: on je “karakteristični ‘biljeg’ neumornog žara tolikih suradnika i suradnica Crkve na društvenom, odgojnom i kulturalnom području. Pod križem niče ‘kultura života’ u koju se osobito prihvaćaju osobe koje su potisnute na rub društva, posebno nerođeni i umirući. Potrebno je stoga na svaki način promicati duhovni i moralni odgoj osoblja u crkvenim ustanovama ili crkvenih djelatnika”.
U svom govoru skupini njemačkih biskupa Ivan Pavao II. je također govorio o gospodarskim i društvenim prilikama u današnjoj Njemačkoj, nakon pada Berlinskog zida, “mirne revolucije”, koja je prije deset godina “bez krvoprolića otvorila put slobode” i nakon koje su se probudile “velike nade”. “No, mnogi od onih koji su sanjali otvorenih očiju”, primijetio je Papa, “danas se moraju zadovoljiti time da mogu raspolagati neophodno potrebnim za osrednji život”.
Radi tzv. “potrošačkog društva” njemačko pučanstvo u prosjeku “živi u prilikama do sada nepoznatog materijalnog blagostanja” i to je “nesumnjivo postignuće koje ipak nije lišeno negativnih vidika”, osobito u novim područjima ujedinjene Njemačke gdje se čak može govoriti o “potrošačkom šoku”. Postoji osobito “snažna promidžba” koja da bi pokrenula gospodarstvo ističe materijalna dobra “s takvom upornošću da često guši svaku želju za vjerskim i moralnim vrijednostima”.
Papa u tom pogledu s njemačkim biskupima dijeli mišljenje koje mu je osobito na srcu: “Čovjek kao osoba ne smije bit uništen gospodarskim interesima. To je stvarna opasnost jer je potrošačko društvo, gdje se često Boga smatra mrtvim, stvorilo idole među kojima se ističe idol zarade pod svaku cijenu”.
U odnosu na suvremena javna glasila Ivan Pavao II. ističe da je čovjek često “zagušen” informacijama”, “tako da nije više u stanju kontrolirati, vrednovati i odabirati vijesti” što kao posljedica vodi samoći, tjeskobi i dezorijentiranosti. Otud nužnost “kritičke zrelosti sposobne za razborit odabir” i “promicanje bolje kvalitete vijesti”.
“Crkva je pozvana evangelizirati i javna glasila”: stoga “je nužno pomno odabrati muškarce i žene koji će biti zaduženi da glas Crkve nanovo odjekne u vijećima i savjetima radija i televizije” te je zadaća biskupa “podupirati mladež koja želi služiti istini u svijetu novinarstva”.
Ivan Pavao II. na kraju svoga govora pozvao je njemačku mladež na Svjetski susret mladeži g. 2000.