Podhum, (IKA) – U Podhumu je na blagdan sv. Maksimilijana Kolbea 14. kolovoza na otvorenom u blizini škole, na mjestu gdje bi trebala biti izgrađena crkva, slavljena misa za sve pokojne iz Podhuma kao i za pokojne župnike i kapelane koji su tu obnašali službu duhovnika. Podhum pripada župi Jelenje.

Dosta je udaljen od mjesne crkve Sv. Mihovila arkanđela te vjernici Podhuma već dugo godina teže da dobiju svoju crkvu. Osobito je tom inicijativom bio okupiran pokojni duhovnik Podhuma vlč. Hinko Weber.

Na mjestu pored škole postoji zemljište za gradnju crkve. U tijeku je rješavanje administrativnih poslova i prikupljanje novčanih sredstava pa bi se dogodine, prema planiranju župnika Jelenja Sanjina Francetića, možda već moglo položiti kamen temeljac i započeti s gradnjom crkve koja bi bila posvećena sv. Maksimilijanu Kolbeu.

Na misnom slavlju u šumarku pored ceste okupilo se tristotinjak vjernika iz Podhuma, Jelenja i susjednih mjesta. Misu je predvodio mons. Mijo Liković, župnik iz Kraljevice, a koncelebrirali su bakarski dekan Petar Belanić, svećenici Petar Zeba, Franjo Šiško i Sanjin Francetić.

Mons. Liković, koji je u teškim vremenima komunizma zbog svog zvanja i ljubavi prema Bogu i Crkvi bio dva puta na robiji, u propovijedi je prikazao život sv. Maksimilijana koji je u njemačkom logoru Auschwitz dao svoj život umjesto svog supatnika, logoraša koji je imao obitelj i djecu. Maksimilijan Kolbe dobrovoljno je umjesto njega otišao u bunker smrti gdje je s devetoricom drugih logoraša umro od gladi i žeđi. Umro je posljednji, dan uoči blagdana Velike Gospe 1941.

Za života je bio veliki štovatelj Majke Božje i veliki promicatelj katoličkog tiska. Mons. Liković sjetio se i podhumskih žrtava iz II. svjetskog rata. Prikladno je da ova crkva bude posvećena baš njemu robijašu, mučeniku koji je doslovno shvatio i u djelo proveo Isusov nauk prema Bogu i bližnjemu. Nitko nema veće ljubavi od ove da svoj život položi za svoje prijatelje.

Možda je i među vama nazočan tkogod koji je u djetinjstvu prošao strahote logora. A koliki su i iz ovih naselja i životom stradali. Postali su žrtve premda ne dragovoljno već prisilno, ali ipak žrtve, krvave žrtve stjecajem nemilih okolnosti, okruženi neljudskim političkim spletkama toga vremena. Hoćemo li i za njih reći da su mučenici? Ta nisu oni dali život svoj dobrovoljno, svjesno radi kršćanskih vrednota, obitelji, doma domovine. Stjecajem zlih okolnosti, sotonskih mreža kojima je bilo svo pučanstvo isprepleteno oni postadoše žrtve. Ja bih njih usporedio s betlehemskom dječicom, nevinom dječicom koju je Herod dao ubiti iz političkih razloga, rekao je mons. Liković.

Vlč. Francetić najavio je da će se do izgradnje crkve dva puta godišnje na tom mjestu slaviti misa: prvu nedjelju nakon Uskrsa i na blagdan sv. Maksimilijana Kolbea 14. kolovoza te da će biti pokrenut legalni postupak kod državnih vlasti da se na groblju kod podhumskih žrtava postavi križ, jer su oni svi bili kršteni.

Pokojni mons. Sironić, tadašnji jelenjski kapelan u nadbiskupijskom mjesečniku “Zvona” zapisao je poimence sve poginule koji su taj dan bili na ranoj jutarnjoj misi koju je on predvodio, kao i na pričesti. Ne možemo im graditi oltare, jer nisu bili sveci, ali bili su kršćani i nemojmo im to izbrisati”, rekao je vlč. Francetić.