Istina je prava novost.

PODJELA IZMEĐU KATOLIČKIH JAVNIH GLASILA I NOVINARSTVA TE GRAĐANSKIH JAVNIH GLASILA I NOVINARSTVA JE UMJETNA Zapažanja o Papinoj poruci iznosi direktor talijanskog dnevnika "Corriere della Sera" Feruccio De Bortoli

Rim, 2. 2. 1999. (IKA) - Javna glasila kao prijateljska nazočnost među ljudima, prijedlog je koji Papa upućuje u svojoj ovogodišnjoj poruci za Svjetski dan sredstava javnog priopćivanja (Tekst Papine poruke donosimo u rubrici Dokumenti). Zapažanja o P

Rim, 2. 2. 1999. (IKA) – Javna glasila kao prijateljska nazočnost među ljudima, prijedlog je koji Papa upućuje u svojoj ovogodišnjoj poruci za Svjetski dan sredstava javnog priopćivanja (Tekst Papine poruke donosimo u rubrici Dokumenti).
Zapažanja o Papinoj poruci za Radio Vatikan iznio je direktor talijanskog dnevnika “Corriere della Sera” Feruccio De Bortoli. On ističe kako ga je posebno dojmio dio poruke u kojem Papa progovara o izvanrednom razvoju tehnologija suvremenog načina informiranja i osobito kada sve upozorava na rizik da se to poboljšanje priopćivanja može pretvoriti u prijetnju; kada upozorava na rizik da komunikacije postanu jednostavno akumuliranje činjenica bez ikakvog smisla; i kada kaže da informacija kao prijateljska nazočnost mora na neki način pomoći kulturu sjećanja. “Možda je temeljna tvrdnja, koju Papa želi istaknuti, da svi moramo učiniti napor da izađemo iz improvizacija i provizornosti suvremenog načina informiranja prema kojima često već idući dan nema ni traga onome o čemu se pristalo prethodnoga dana”, rekao je De Bortoli. Novost koja proizlazi iz Papine poruke je upravo ponuda prijateljstva, uzajamnog pomaganja između Crkve i javnih glasila. De Bortoli o tome kaže: “Rekao bih da je ponekad bila apsolutna, umjetna podjela između katoličkih javnih glasila i novinarstva te građanskih javnih glasila i novinarstva. Vjerujem da sve različite sastojnice u nastojanju oko većeg pluralizma i razumijevanja moraju težiti sitom cilju, naime da budu prijateljske nazočnosti za čovječanstvo kako bi mu se pomoglo informacijom koja će biti u službi razvoja, a ne uništavanja. Posebno me dojmilo, primjerice, na tragu te kulture sjećanja, kada Papa kaže da crkvena kultura radosti, može spasiti kulturu razonode javnih glasila koja ponekad predstavlja samo bijeg od stvarnosti”.