Događaju su nazočili pokretač osnivanja škole, umirovljeni riječki nadbiskup Ivan Devčić, generalni vikar Mario Tomljanović, predstojnica katehetskog ureda Ksenija Rukavina Kovačević, ravnateljica Katoličke osnovne škole Jasna Buketa zajedno s ostalim djelatnicima škole te roditeljima učenika.

Trenutak je zaključen i podjelom nagrada koje su učenici uručili svojim profesorima i ravnateljici škole.

Program završne školske priredbe i podjele svjedodžbi osmislili su i vodili učenici škole u pratnji njihovih učiteljica: Lare Pecman i Jelene Mandić.

Na početku programa riječi pozdrava i dobrodošlice uputili su ravnateljica Katoličke osnovne škole Jasna Buketa i generalni vikar Riječke nadbiskupije Mario Tomljanović koji je učeniku prve generacije škole Marinu Pavloviću uručio nagradu za postignut izvrstan uspjeh i uzorno vladanje tijekom svih osam godina školovanja. 

„Svjedočili ste da smo svi zajedno: bivša ravnateljica, kolegica s. Maja Dolenec, osnivač – Riječka nadbiskupija, nadbiskup i duhovnici škole, Školski odbor, Nadbiskupijski ured za katoličke škole, Nacionalni ured za katoličke škole pri HBK, stručni suradnici, moja malenkost, roditelji, baš svi radili na vašem obrazovanju, ali i društvenoj emociji da budete bolji ljudi i živite u skladu s evanđeoskim načelima. Nije bilo lako, ali ruže bez trnja nema. Zato danas gledamo u ružičnjak koji se još do 31. 8. 2023. zove 8. a i 8. b. Vas 36 na raskršću ste putova. Josip Pupačić u pjesmi: ‘Moj križ svejedno gori’ kaže: ‘Evo me, moj svijete na raskršću i tvome i mome. Oprostimo se’. Da, u pravu je pjesnik, pa evo još nekoliko poruka za kraj: gdje god bili, koju god školu upisali, nastavite s duhovnošću koju smo ovdje razvijali. Čestitost, iskrenost, jednostavnost, poniznost, velikodušnost, spremnost na služenje drugima temelji su duhovnog života i svakom od vas, od nas, dostupni su. Naša nas vjera uči da Božje lice vidimo u svakom čovjeku”, istaknula je Buketa.

Nakon otpjevanog „Gaudeamusa” uslijedio je svečani čin podjele svjedodžbi, koje su učenicima podijelile razrednice Simona Kramar i Katija Vrban Banko.

U ime učenika prve generacije Katoličke osnovne škole, okupljenima se obratila Veronika Skoblar, koja je iznijela zahvale svim djelatnicima i suradnicima škole, kao i lijepe uspomene koje će učenici sa sobom ponijeti u daljnjem hodu kroz život.

„Kao prva generacija imali smo priliku graditi školu iz temelja i proživjeti trenutke koje niti jedna generacija poslije nas neće moći proživjeti. Ova je škola za nas postala obitelj. U njoj smo pronašli puno prijatelja, učitelja i drugih hvale vrijednih suradnika, no prije svega u ovoj smo školi imali priliku pronaći sebe i saznati tko smo mi zaista, što volimo raditi, koje su naše mane i vrline, ali i tko želimo postati. Možda je najvažnija lekcija koju su nas naučili naši profesori ta da budemo onakvi kako bismo htjeli da drugi budu prema nama: da dajemo kako bismo primili, stvaramo kako bismo imali i ljubimo kako bismo voljeli biti ljubljeni. Naučili su nas da se ne bojimo neuspjeha. Pokazali su nam da je sretan čovjek onaj koji je spreman oprostiti, ali i onaj koji je spreman priznati krivnju i moliti za oprost. Ovdje smo pronašli puno više od samih knjiga, brojeva, riječi i slova. Ovdje smo pronašli ljude bez kojih ništa o čemu smo učili nema vrijednost. Hvala vam dragi učitelji što ste nas pripremali za današnji dan. Danas možemo reći da ste nam dali temelje za put ka zrelosti. Spremni smo živjeti punim plućima, s nadom da ćemo sazreti prije svega u dobre ljude“, kazala je učenica Skoblar.