Vatikan, 6. 3. 1999. (IKA) – Nastavljajući razmišljanja o Bogu Ocu započeta u Došašću, propovjednik Papinske kuće kapucin Raniero Cantalamessa u prvoj korizmenoj meditaciji u Vatikanu u nazočnosti Svetog Oca u petak 5. veljače zaustavio se na moralnom vidiku “Božjeg silaska u svijet”, koji daje smisao korizmenom hodu prema obraćenju. Područje sraza svjetovnosti i kršćanstva je vjera. O. Canatalamessa u svezi s tim se poslužio s dvije vrlo djelotvorne usporedbe. Prva, uzeta iz svijeta informatike, kako bi se istaknuo svjetovni duh i njegovo tajno uvjeravanje, je ona kompjutorskog virusa: “Postoje mali zloćudni programi ubačeni u sredstva komunikacija: disk, program, informaciju, e-mail… Što čine? Uđu u kompjutor, prikrpe se modelu te se prošire, blokirajući ili ometajući rad kompjutora. To je slika onoga što čini svijet: prodire unutra, poput zraka, tisućama kanala i, jednom kada uđe, mijenja modele. Model ‘Krista’ malo po malo zamjenjuje model ‘svijeta'”.
Druga usporedba, uzeta iz prometnog označavanje cesta, pokazuje način kako izići iz krize vjere, izazvane skrovitim prodiranjem posvjetovnjačenja: “Na autocestama koje su najviše izložene magli, odnedavno se koriste ravnomjerno raspoređeni isprekidani krugovi. Uz to su uz cestu postavljeni znaci upozorenja koji upozoravaju vozače da ako vide pred sobom tri uzastopne oznake ne voze većom brzinom od 40 km/h; ako vide samo dvije moraju smanjiti brzinu na 20 km/h; ako vidi samo jednu treba voziti najmanjom mogućom brzinom ili stati. U hodu vjere treba činiti sasvim suprotno: kada se pred nama pojavi gusta magla ne treba se zaustaviti već treba ubrzati, trgnuti se, prenuti se! Iz stanja vjere u opadanju prijeći u stanje vjere u porastu”. Klasični lijekovi za buđenje vjere su molitva, koja je poput vode kojom se gasi požar, zatim post, osobito od televizije, jer je, kako je istaknuo o. Cantalamessa, “ostati imun na duh svijeta je zavaravanje, ako je ono što činimo pod utjecajem blještavila njegovih boja, sjetilnosti njegovih slika, lažne nevinosti njegovih golotinja, nasilja njegovih predstava čije žrtve se ne pojavljuju na ekranu već ostaju skrivene iza kulisa”.