Genova, (IKA) – Papa Benedikt XVI. predvodio je na kraju svoga dvodnevnog putovanja u Savonu i Genovu na genovskom Trgu pobjede 18. svibnja popodne svečano koncelebrirano euharistijsko slavlje. Na misi na svetkovinu Presvetoga Trojstva sudjelovalo je više od 100.000 vjernika. U homiliji, govoreći o svetkovini Presvetoga Trojstva, Papa je istaknuo kako nas ona poziva promatrati Njega, Gospodina, i da se u određenom smislu uspnemo “na brdo” kao što je učinio Mojsije. To nas na prvi pogled odvodi daleko od svijeta i njegovih problema, ali se zapravo otkriva da se upravo poznavajući Boga više izbliza primaju također dragocjene praktične upute za život. Pomalo je to nalik onome što se dogodio Mojsiju, koji je uspevši se na Sinaj i ostavši u Božjoj prisutnosti primio zakone upisane u kamene ploče, iz kojih je narod dobio smjernice kako dalje, kako se ne vratiti u ropstvo, već rasti u slobodi. O Božjem imenu ovisi naša povijest, o svjetlu njegova lica naš hod, istaknuo je Papa u homiliji.
Iz te Božje stvarnosti, koju nam je sam dao upoznati objavivši nam svoje “ime”, proizlazi određena slika čovjeka, to jest točno određeno shvaćanje osobe. Kao što je poznato, to se poimanje oblikovalo u našoj zapadnoj kulturi tijekom žive rasprave koja se povela upravo oko istine o Bogu i napose o Isusu Kristu. Ako je Bog dijaloško jedinstvo, supstancija u odnosu, čovjek stvoren na njegovu sliku i priliku, odraz je te strukture: on je stoga pozvan ostvarivati se u dijalogu, u razgovoru, u susretu. Napose, Isus nam je objavio da je čovjek u suštini “sin”, stvorenje koje živi u odnosu s Bogom Ocem. Čovjek se ne ostvaruje u apsolutnoj autonomiji, zavaravajući se da je Bog, već, naprotiv, tako da se prepozna kao sin, otvoreno stvorenje, koje se proteže prema Bogu i prema braći, u čijim licima nalazi sliku zajedničkog Oca. Vidi se dobro da tome poimanju Boga i čovjeka odgovara jedan model ljudske zajednice, pa dakle i društva. To je model koji ima preimućstvo pred svakom normativnom, pravnom, institucionalnom regulativom, a rekao bih i pred svim specifičnim kulturnim obilježjima. Riječ je o modelu obitelji koji se provlači kroz sve civilizacije, a koji mi kršćani još od najmanjih nogu običavamo izraziti riječima da su svi ljudi djeca Božja te da smo dakle svi braća. Riječ je o istini koja je od samih početaka iza nas i istodobno je uvijek ispred nas, kao projekt kojem se uvijek teži u izgrađivanju svakoga društva. To je shvaćanje koje se zasniva na ideji Trojedinog Boga, čovjeka kao osobe – a ne puke individue – i društva kao zajednice – a ne pukog kolektiviteta, rekao je Papa predstavivši zatim u najkraćim crtama taj pogled na Boga i čovjeka u crkvenom učiteljstvu, napose u socijalnom nauku Crkve.
U društvu raspetom između globalizacije i individualizma, rekao je nadalje Papa u svojoj homiliji, Crkva je pozvana pružati svjedočanstvo koinonije, zajedništva. Ta stvarnost ne dolazi “odozdo”, nego je stvarnost koja, tako reći, ima “korijene u nebu”, upravo u jednome i trojstvenom Bogu. On koji je, u samom sebi, vječni dijalog ljubavi koja nam se u Isusu Kristu objavila, ušao je u čovječanstvo i povijest da ljude povede k punini. Crkva, pak, kao što uči Drugi vatikanski koncil, je misterij zajedništva, ona je u Kristu kao sakrament, to jest znak i oruđe dubokog jedinstva s Bogom i jedinstva čitavoga ljudskog roda. I ovdje u ovome velikom gradu, kao i u njegovoj okolici, s raznolikošću njegovih ljudskih i društvenih problema, crkvena zajednica, nekoć i danas, je prije svega znak – skroman ali pravi – Božje ljubavi, čije je ime duboko utisnuto u svako biće i u svako iskustvo istinskog podruštvljenja i solidarnosti, poručio je Papa.
Nakon mise, Papa je, nakon oproštajne svečanosti u zračnoj luci Kristofor Kolumbo u Genovi, zrakoplovom otputovao u Rim. Papa se u Vatikan vratio u večernjim satima.