Tisno, (IKA) – Svećenik Šibenske biskupije don Ante Marinov preminuo je u ponedjeljak 25. travnja, u 77. godini života i 51. svećeničkog služenja. Sprovodne obrede i misu zadušnicu u srijedu 27. travnja u župnoj crkvi Sv. Duha u Tisnom predvodio je šibenski biskup Ante Ivas uz sudjelovanje pedesetak svećenika i mnoštva vjernika. Obraćajući se vjernicima i pokojnikovoj rodbini, biskup Ivas naglasak je stavio na život koji je Božji dar. Tu životnu istinu don Ante je cijeli život živio, te i u posljednjim danima ovozemaljskog života. “Po Kristu, s Kristom, i u Kristu kroz život u vječnost”, bilo je mladomisničko geslo pokojnika koji je čitav život pokazivao kako sva ljudska egzistencija dobiva potpuni smisao u Kristu koji je živ. Don Ante Marinov rođen je 14. travnja 1929. u župi Primošten u vjerničkoj obitelji sa šestero djece, koja je uz njega Crkvi i narodu dala još dvojicu svećenika: pokojnog fra Krstu Marinova i o. Marija Marinova, dominikanca. Sjemenište je pohađao u Šibeniku. Kao sjemeništarca Udba ga je privela 1. ožujka 1946. godine te je bio izložen sedmodnevnom mučenju i ponižavanju. Nakon toga otišao je u Đakovo gdje je završio gimnaziju i teološki nauk. Za svećenika je zaređen 18. srpnja 1954. u Šibeniku. Od 1955. pa do 1966. godine vjeroučitelj je u Šibeniku u “Novoj crkvi”. Dnevno bi imao po deset sati vjeronauka u nemogućim uvjetima, materijalnim i društvenim. U tom razdoblju redovito je saslušavan i privođen, te je bio pod stalnom prismotrom Udbe u opasnosti da bude uhićen i lažno osuđen. Šibenski biskup Josip Arnerić osnovao je 1966. u Šibeniku župu Baldekin. Za prvog župnika postavio je don Antu Marinova, a on je župu preuzeo bez crkve i župne kuće. Odmah po dolasku neprihvaćen je i osporavan od dijela stanovnika tog kvarta koje su uglavnom činili policijski službenici i časnici JNA. Sa skupinom vjernika započeo je kopati temelje novog pastoralnog centra kojeg je za nekoliko godina uspio izgraditi. U župi je razvio bogatu pastoralnu aktivnost, te je oko sebe okupljao djecu, mlade i obitelji. Godine 1987. imenovan je župnikom Tisna i tu s jednakim žarom nastavlja s pastoralnim radom. U župi posebnu brigu vodi o mladima, starima i nemoćnima, te obiteljima. Osnovao je župni Caritas, a u župi djeluje i Neokatekumenska zajednica. Obnovio je i uredio biskupijsko marijansko svetište Gospe od Karavaja, župnu crkvu i stan, te crkvu u tišnjaskoj Dubravi. Unatoč godinama do pred kraj života držao je školski vjeronauk za sve razrede osnovne škole. Vjernici i pastoralni rad bili su mu uvijek na prvom mjestu. S ljudima je proživljavao dobro i zlo, što se pokazalo na poseban način u tiejku Domovinskog rada kada se na posebni način skrbio za brojne izbjeglice i branitelje. Njegova odluka da bude pokopan u Tisnom pokazuje koliko je volio župe u kojima je službovao i vjernike s kojima je živio i radio.